Dvadesetpetog svibnja 1855, Kongres je odobrio kupnju stotinu deva za potrebe vojske Sjedinjenih Država. Ministar rata Jefferson Davis vjerovao je da će ove životinje biti od koristi u nošenju tereta i pošte preko pustinjskog terena jugozapadnog dijela Sjedinjenih Država. Ministar Davis rekao je Kongresu da zdrava jednogrba deva može nositi teret težak i do 270 kilograma, i preći udaljenost od oko 50 kilometara na dan.
Premda su deve mogle nositi više tereta nego mule u teškoj, pustinjskoj klimi, američka je vojska odustala od ove ideje, budući da se osoblje koje je brinulo o životinjama nije moglo navići na čudno ponašanje ovih životinja. Deve su naime poznate po tome da imaju prgavu narav, te da znaju udariti i pljuvati.
Neke od deva prodane su zoološkim vrtovima i privatnim osobama, neke su ubijene, dok su neke od njih puštene ili su pak same pobjegle. Godinama kasnije još su se čula izvješća o divljim devama koje su lutale jugozapadnom pustinjom Sjedinjenih Država.