Broj stanovnika u Sjedinjenim državama je prešao brojku od 300 miliona u posljednjoj deceniji, a najveći dio rasta se može zahvaliti ne-bjelačkom štanovništvu. Nova studija informacija dobijenih popisom stanovništva u 100 većih gradskih područja u Sjedinjenim državama pokazuje da se mnogi Afro-Amerikanci, Azijati, Hispanici, oni rodjeni u inostranstvu ili neoženjeni ,sele u predgradja u kojima su nekada uglavnom živjele bjelačke obitelji srednje klase.
Pogledajmo to na primjeru Cynthije Rosenberg , učiteljice književnosti u srednjoj školi u mjestu Annandale u Virginiji. Na časovima koje drži treba podučavati književnost, no ona je prisiljena više se baviti engleskim jezikom. Njeni učenici su iz Hondurasa, Pakistana, Vijetnama… Srednja škola u Annandale-u ima više od dvije i pol hiljade učenika iz 85 zemalja. Oni govore više od 40 jezika. Škola se toliko proširila u posljednjoj deceniji, da se mnogi časovi odrzavaju u parku iza glavne zgrade. Neki od uposlenika škole pomažu novim imigrantima. Oni tečno govore vijetnamski, španski i korejanski. Dinora Gonzalez rodjena u Hondurasu je veza sa latino-američkim obiteljima.
Ja uglavnom radim sa obiteljima sa malim primanjima i oni ne govore engleski, tako da mene zovu za bilo šta kada je u pitanju škola. Ja za njih kontaktiram osoblje škole, savjetnike, i učitelje, kaze gospodja Gonzalez.
Srednja skola Annandale je 1954. godine svoja vrata otvorila za nekoliko stotina bjelačkih učenika.
Kada je moj sin završio školu 1977. godine, u njoj je bilo oko 680 učenika. Od njih 680, samo je jedan bio Afro-Amerikanac, kaze Catherine Quigley, stanovnica Annandale-a.
Kada se ona tu doselila 1962., njeni susjedi su svi bili bijelci - Amerikanci srednje klase. Ona kaže da su njeni susjedi sada Korejanci, Latino-Amerikanci i ljudi sa Srednjeg istoka, te dodaje da je izvjestan duh zajednice zbog toga izgubljen.
To je bilo prava zajednica kada smo se ovdje doselili, iako su ljudi bili iz svih dijelova zemlje. Oni su dolazili iz gradova ili mjesta gdje se od vas očekivalo da budete član zajednice. Sada to vise nije slučaj, kaze gospodja Quigley.
Ona se medjutim sprijateljila sa jednom palestinskom obitelji koja živi preko puta. Joseph Moura je živio u Libanu, ali je tu zemlju napustio prije deset godina nakon što mu je brat, koji je bio policajac, ubijen u političkom nasilju. On kaže da Annandale nudi sve što je potrebno njegovoj obitelji.
Moja supruga ne vozi, nema ni vozačku dozvolu. Ovdje su prodavnice blizu, I moze ići pješke. Za mene je još važnija škola. Ne moram brinuti o školskom autobusu ili automobilu. I tamo idemo pješke, kaže gospodin Moura.
On je bio dobro plaćeni kuhar u Libanu, ali je morao promijeniti svoju profesiju kako bi izdržavao svoju obitelj u Americi. On danas ima malu gradjevinsku kompaniju. Iako se imigranti moraju naviknuti na novi život, oni takodjer imaju i veliki utjecaj na Sjedinjene države.
Ljudi iz drugih dijelova svijeta, Latinske Amerike i Azije, donose sa sobom različite jezike, kulture, oni neke stvari rade različito od nas, kaze William Frey, demograf u washingtonskom institutu Brookings. On dodaje da se vlade, poslodavci, kao i politicari koji se kandidiraju za odredjene funckije, moraju povezati sa tim novim imigrantima. Mnogi Amerikanci to već i rade.
