Maroko je prvi afrički ili arapski tim koji je stigao do polufinala Svjetskog prvenstva nakon što su izbacili evropske selekcije, osvojivši priznanja od Dakara do Dubaija.
Mnogi obični Alžirci također su navijali za uspjeh svojih susjeda, bilo u istinskom duhu sjevernoafričke solidarnosti ili iz univerzalnog instinkta fudbalskih navijača širom svijeta da traže udio u sportskoj slavi.
„Osjećam da moram podržati Maroko - komšije, braću i muslimane”, rekao je Mehdi Belkassam, 25, prodavač kebaba u Alžiru.
Ali nakon godina ledenih odnosa i duge, teške historije obilježene optužbama, vlada Alžira je ignorisala fudbalske podvige Maroka ove zime, a televizijski kanali su čak cenzurirali neke od pobjeda tima.
Dok su druge arapske i afričke zemlje upućivale zvanične čestitke, alžirska vlada, koja je prekinula veze s Rabatom 2021. nakon godina pogoršanja odnosa, bila je izrazito tiha.
Dvije zemlje se najviše razlikuju oko sporne teritorije Zapadne Sahare, koju Maroko smatra svojom, ali gdje Alžir podržava oružani pokret za nezavisnost.
Bilo je i drugih sporova, uključujući oko normalizacije odnosa Maroka s Izraelom i optužbe za špijuniranje. Ove godine je čak bilo i prepirki oko dizajna alžirskog fudbalskog dresa.
Jedan narod
„Ako se fokusiramo na politiku, Maroko je neprijatelj nakon što je izabrao Izrael za svog prijatelja. Ali fudbal nije politika. Zato sam podržao Maroko na ovom Svjetskom prvenstvu”, rekao je Miloud Mohamed, taksista u Alžiru.
S obzirom da Maroko sada igra protiv Francuske, bivše kolonijalne sile koja je vladala objema zemljama i dom je stotinama hiljada ljudi iz tih zemalja, ulozi za sjevernoafričke fudbalske navijače su još jednom porasli.
Za prodavca ćevapa Belkasama, alžirsko porijeklo nekoliko vodećih francuskih igrača je stvorilo dilemu u izboru podrške, rekao je on. Ali ja ću navijati za Marokance protiv Francuske, dodao je.
Za Abdallaha Shikha, 65, kolonijalna historija je značila da je izbor bio jasniji. „Svi smo uz Maroko”, rekao je.
Među brojnim Alžircima i Marokancima koji su boravili u Francuskoj, dijeleći iskustvo života u stranoj zemlji gdje su ponekad izloženi rasizmu, bilo je drugarstva u ideji polufinala protiv Francuske.
„U Parizu ne možete pronaći razliku između Marokanaca i Alžiraca jer je to grad koji miješa Kazablanku i Alžir, grad od najmanje milion ljudi iz regije Magreba”, rekao je Rachid Oufkir iz Maroka, koji je tamo živio 12 godina.
U glavnom gradu Maroka Rabatu, gdje su oduševljeni Marokanci uživali u trijumfu svog tima i čestitkama svojih kolega navijača širom Afrike i Bliskog istoka, ljudima je bilo drago kada su pomislili da bi fudbal mogao zbližiti njih i Alžirce.
„Ova pobjeda i spontana slavlja koja su uslijedila jačaju marokansko-alžirsko bratstvo”, rekao je Oumar Id Tnain, zaposlenik muzeja.
„Za nas su Alžirci i Marokanci jedan narod”, rekao je.
