Ukrajinska psihologinja Tatyana Bogkova bila je na rođendanskom putovanju u Poljskoj sa svojom majkom i četverogodišnjom kćeri kada su ruske trupe napale njezinu domovinu ranije ove godine.
Dok su granate padale na grad Harkov, a njezin suprug policajac ostao se boriti, 32-godišnjakinja je odlučila potražiti utočište u Španjolskoj, gdje je brzo prevela svoj životopis i uzela satove jezika u nadi da će dobiti posao.
Još uvijek ga traži.
"Ne bojim se nikakvog posla, ali voljela bih raditi ono što sam naučila", rekla je Bogkova u madridskom kafiću u blizini centra za pomoć Katoličke crkve, koji je zajedno s obitelji ponudio njoj i njezinoj obitelji besplatan smještaj do decembra.
"Svaki dan tražim ideje kako raditi dok je moja kći u školi", dodala je Bogkova, koja s majkom čisti kantinu svaki drugi tjedan, a također volontira na društvenim mrežama u dobrotvorne svrhe.
Bogkova i njezina obitelj nalaze se među 7,6 miliona ukrajinskih izbjeglica razasutih diljem Europe otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin poslao vojsku preko granice i žestoko bombardirao gradove poput Harkova.
Ukrajinci su u početku bili dočekani raširenih ruku u skloništima i domovima diljem Europe, gdje su vlasti preskočile birokratske prepreke brzinom koja je podigla obrve među izbjeglicama iz Sirije, Afrike i drugdje.
Ipak, dok rat ulazi u osmi mjesec i njihove nade u brzi povratak opadaju, mnogi se osjećaju zarobljenim u limbu i bore se da spoje kraj s krajem.
Evropska kriza troškova života, uključujući skokovite račune za električnu energiju u trenutku kada se zima približava, pogoršala je njihov položaj.
"U početku je mnogo ljudi došlo [u Portugal] osjećajući se depresivno zbog rata... Sada je njihov glavni problem ovdašnja situacija", rekao je Ihor Ostrovskyi, 57-godišnji akademik iz Lavova koji je pobjegao u Portugal nedugo nakon invazije.
On radi na recepciji golemog skladišta koje je izbjeglički centar u Lisabonu i kaže da većini onih koji dolaze treba hitna pomoć u pronalaženju posla ili kuće.
"Nitko nije znao da će ovo tako dugo trajati", rekao je o sve slabijem entuzijazmu portugalskih obitelji da besplatno otvore domove.
'Egzistencijalna hitnost'
Portugal je primio više od 52.000 Ukrajinaca, a vlasti su pokrenule programe koji im pomažu u plaćanju stanarine i traženju kuća u procesu koji su neki smatrali sporim.
Španjolska je primila 142.000 pod privremenu zaštitu i zajamčila im zdravstvenu skrb i usluge zapošljavanja od prvog dana, prednosti koje druge skupine izbjeglica nemaju tako brzo.
No, izbjeglice su se borile pronaći pristojno plaćene poslove, osobito one koji odgovaraju njihovim vještinama.
Mnogima nedostaje znanje lokalnog jezika, a većina su žene — mnoge samohrane majke — jer su ukrajinski muškarci borbene dobi uglavnom ostali. Oni koji nađu posao često su prisiljeni raditi u sektorima s niskim plaćama kao što su turizam, poljoprivreda i građevinarstvo.
U Španjolskoj službeni podaci pokazuju da samo 13% od 90.000 radno sposobnih Ukrajinaca ima posao. Otprilike 61% dolazećih imalo je visoko obrazovanje, a 28% imalo je diplome ili stručne kvalifikacije, najčešće su to bili ekonomisti, inženjeri, programeri softvera i poduzetnici.
U Portugalu, centar za zapošljavanje IEFP ima samo 5523 ukrajinskih stručnjaka na popisu dostupnih za rad.
Uvijek gostoljubiva Njemačka primila je gotovo 1 milion Ukrajinaca između februara i septembra, ali manje od 10% ima posao, prema Saveznoj agenciji za zapošljavanje, iako je gotovo 340.000 Ukrajinaca registrirano u potrazi za poslom.
Glasnogovornica agencije Susanne Eikemeier rekla je da su ograničavajući faktori nedostatak skrbi za djecu, poteškoće s priznavanjem stranih diploma i jezični problemi. Budući da su mnogi proživljavali "egzistencijalnu krizu" nakon bijega od rata, dodala je, pronalazak posla nije uvijek bio prioritet.
U najboljoj portugalskoj regiji za odmor, Algarveu, Maria Joao de Deus osnovala je grupu za pomoć ukrajinskim izbjeglicama u općini Lagoa. No smještaja je sve manje jer su stanovi tokom ljeta bili prepušteni turistima, a sada se radnih mjesta ionako smanjuje kako završava sezona godišnjih odmora.
"Ima ljudi koji se vraćaju u Ukrajinu zbog nedostatka mogućnosti", rekla je.
Depresija postaje problem
Španjolska jedinica za međunarodnu zaštitu, koja brine o migrantima, nudi tečajeve jezika i programe zapošljavanja u nastojanju da "prilagodi očekivanja" stvarnosti i olakša integraciju, rekla je glavna direktorica Amapola Blasco.
Ali mnogi Ukrajinci bježe s nastave ili odbijaju posao jer ne namjeravaju dugo ostati, dodala je.
"Mnogi od njih nisu voljni raditi u sektoru ugostiteljskih usluga ili skrbi, gdje je relativno lako pronaći posao, čak i ako imate ograničeno znanje jezika", rekla je. "Ovi poslovi ne ispunjavaju njihova očekivanja."
Iako je 2.000 španjolskih firmi otvorilo radna mjesta Ukrajincima, malo ih je uspjelo ispuniti često vrlo specifične zahtjeve.
"Administracija je dobro radila, brzo su dobili sve dozvole, ali realnost je takva da za njih nema odgovarajućih pozicija", rekao je Gonzaga Avello, osnivač konsultantske firme koji je pokušao pomoći u procesu zapošljavanja.
Bez posla, iznajmljivanje postaje teže.
U Portugalu, ukrajinska putnička agentica Oksana Voloshyna, 42, željela bi ostati dok ne bude sigurno vratiti se kući, ali ju plaši birokracija u zemlji.
Izbjeglice su se mogle prijaviti za privremenu zaštitu putem interneta, ali većina ima samo potvrdu putem e-pošte.
"Budućnost je nepredvidiva u Ukrajini pa bismo željeli imati nešto predvidljivije ovdje u Portugalu", rekla je. "Ne želim biti ilegalni migrant."
Pirenejske nacije dale su jednogodišnju zaštitu Ukrajincima, iako se ta zaštita može produžiti.
Katherine (34), model i dizajnerica odjeće, oporavljala se od operacije raka dojke kada je Odesa napadnuta. Sada živi u izbjegličkom centru na španjolskom otoku Gran Canaria sa svojim 12-godišnjim sinom i prima liječničku pomoć.
Unatoč depresiji, radi na španjolskom i pokušava pronaći posao u turizmu, zasad bezuspješno.
Imala sam život iz snova, rekla je šetajući obližnjom plažom. "Sada nemam dom."
