Prvo je dobila zaduženje da radi na dnevnom, zabavnom programu za mlade, ali je zahvaljujući svojoj harizmi i talentu uskoro počela da dobija ozbiljnije zadatke.
"Vodila sam program posvećen kuhanju, kao i program iz kulture", priča Zargona, glasom punim nostalgije.
Do 2021. godine, karijera joj je bila u munjevitom usponu i sanjala je da u Kabulu studira novinarstvo i radi za nacionalni medij u glavnom gradu. Međutim, sve se dramatično promijenilo do kraja te godine.
Kada su Talibani ponovo došli na vlast u augustu 2021, jedan od prvih poteza koje su povukli je da, na neodređeno vrijeme, ukinu srednjoškolsko obrazovanje za djevojčice, i tako su uništili nade hiljada mladih žena kao što je Zargona.
Novi islamsitički režim je također otpustio iz javne službe skoro sve žene, uz nekoliko izuzetaka, u sektorima obrazovanja i zdravstva.
Na nacionalnom mediju, Radio-televiziji Afganistana, otpuštene su sve novinarke, a voditeljice na privatnim TV kanalima morale su da pokriju lice.
Pod talibanskim diskriminativnim režimom, koji je zasnovan na rodnim razlikama, novinarkama je zabranjeno da intervjuišu vladine zvaničnike - muškarce, zabranjeno da prisustvuju press konferencijama bez muške pratnje i da putuju da bi izvještavale za svoj medij.
Pravila, koja su otvoreno osmišljena da bi žene izbacile iz novinarstva, stvaraju sumornu sliku za Zargonu i mnoge druge mlade žene, koje očajnički žele da rade kao novinari.
Uprkos mračnoj realnosti, već dvije godine, Zargona napeto čeka da Talibani saopšte da će se škole i univerziteti ponovo otvoriti za djevojke, a ženama dozvoliti da se vrate na posao.
Druge žene se tome ne nadaju.
"Mislim da je budućnost još mračnija. Restrikcije (protiv žena) se povećavaju iz dana u dan, a Talibane ne zanima koliko mi patimo", kaže Madina Bamjani (kojoj to nije pravo ime), novinarka u centralnoj provinciji Bamjan.
Tri novinarke koje su govorile za Glas Amerike i dalje žive u Afganistanu, ali su sve zatražile da im se promijene imena, iz straha od odmazde Talibana.
Progon novinara
Ranije ove godine, Bamjani je dobila ponudu za posao iz jedne afganistanske medijske kuće sa sjedištem u SAD, da snimi video izvještaje o navodnim zločinima Talibana u Bamjanu i susjednim provincijama.
Sektor privatnih medija - koji je svojevremeno cvijetao zahvaljujući međunarodnoj podršci - uništen je pošto su restrikcije koje su uveli Talibani primorale stotine novinara i medijskih profesionalaca da zatraže azil u zemljama širom svijeta.
Van domovine, neki afganistanski novinari su uspjeli da dobiju finansijska sredstva i pokrenu digitalne platforme sa vijestima i analizama namijenjenim publici u Afganistanu. Međutim, rad za te medije je opasan u samom Afganistanu.
"Kada sam objavila izvještaj o zabrani ženskih salona ljepote, Talibani su poveli istragu i otkrili moj identitet", kaže Bamjani. U strahu od hapšenja, pobjegla je iz Kabula nakon što su je poslodavci upozorili da neće moći da joj pomognu ukoliko Talibani saznaju da radi za njih.
SAD su odigrale značajnu ulogu u podršci razvoja medija u Afganistanu u protekle dvije decenije, potrošivši više od 220 miliona dolara na programe podrške medijima, prema podacima specijalnog generalnog inspektora za obnovu Afganistana.
U septembru 2022. godine, godinu pošto su Talibani preuzeli vlast, američka Agencija za međunarodni razvoj izdvojila je 20 miliona dolara za projekte podrške medijima u Afganistanu, uključujući 5 miliona u grantovima i nagradu od blizu 12 miliona dolara kako bi informativni i obrazovni programi bili dostupni Afganistancima do sredine 2026.
"Sjedinjene Države su i dalje posvećene podršci osnovnom pravu - slobodi izražavanja - što obuhvata i novinare i borce za ljudska prava, i podržavaju njihovu sposobnost da slobodno rade, bez straha od nasilja", izjavio je portparol State Departmenta.
Talibanski zvaničnici optužuju medijske organizacije iz inostranstva da šire laži i propagandu u sadržajima koje proizvode za Afganistance, i progone reportere i producente koji rade za takve medije.
Parviz Šamal, afganistanski novinar i osnivač Čalavsafa, posmatračke organizacije za medije u Afganistanu, kaže da su Talibani uhapsili nekoliko novinara pod optužbom da rade za medijske kuće kojima nije dozvoljen rad u Afganistanu.
"Tamo nema nikoga da odbrani te novinare jer Talibani smatraju te medije ilegalnim, a kao i u bilo kojoj drugoj zemlji, rad za zabranjenu organizacju povlači pravnu odgovornost", ističe Šamal.
Medijska blokada
Kada su Talibani objavili da zatvaraju salone ljepote za žene u julu, nije bilo javne debate niti kritičkog medijskog izvještavanja o tome.
"Primorani smo da se povinujemo njihovim mizogenim uredbama iako smo vrlo svjesne da su te uredbe usmjerene protiv nas", kaže Jagana Nikhandiš, novinarka iz provincije Herat.
"Ako odbijem da se povinujem, obavještajna agencija Talibana će me baciti u zatvor preko noći", kaže.
Obavještajna agencija Talibana je optužena da je privela, a u nekim slučajevima i mučila, oko 50 novinara tokom protekle dvije godine, javile su grupe za slobodu medija.
U ruralnim predjelima, gušenje ženskih glasova je još ozbiljnije, gdje lokalni Talibani i vjerski lideri zabranjuju ženama da učestvuju u radio programu, i u suštini ih ušutkuju u javnim raspravama.
Grupe za ljudska prava kažu da je cilj politike Talibana da izbrišu žene iz svih javnih sfera, ali zvaničnici iz redova Talibana kažu da su predani ženskim pravima - sve dok su ona u skladu sa islamskim šerijatskim pravom i lokalnom tradicijom.
Pošto su žene u Afganistanu iščezle iz javnog života, pristup kredibilnim informacijama o njihovim uslovima života, od zdravstvenog stanja, preko primanja do obrazovanja, je sve manje dostupan.
Talibani su rasformirali dvije državne institucije - Ministarstvo za ženska pitanja i Nezavisnu komisiju za ljudska prava - koje su nadgledale i prijavljivale slučajeve i probleme u domenu ženskih pitanja, i predlagale politike za jačanje položaja žena.
"Mislim da svi znaju šta se događa u Afganistanu, to je zvanični femicid", kaže Zargona. "Ono što me još više boli je što ne mogu da svijet obavijestim o tome."
