2008. godina vjerojatno će biti upamćena kao najgora godina globalne ekonomije u više desetljeća. Ono što je počelo kao umjereno usporavanje američke ekonomije preraslo je u punu kreditnu i financijsku krizu koja se proširila diljem svijeta.
2008. godina počela je s naznakama usporavanja američke ekonomije, ali bez znakova velike financijske krize koja je uslijedila. U veljači, američki Kongres odobrio je paket ekonomskih poticaja koji je uključivao i državne čekove namijenjene građanima-poreskim obveznicima. Očekivalo se da će građani ta sredstva potrošiti i tako otkloniti posljedice onoga što je većina ekonomista prognozirala kao blago ekonomsko usporavanje. No u ožujku je došlo do niza propasti ili preuzimanja velikih investicijskih kuća, banaka i osiguravajućih tvrtki, a sve u vezi investicija u nekada prosperitetni sektor američkih stambenih kredita. Te su investicije krahirale kad su cijene kuća počele padati dok se istodobno povećavao broj građana koji nisu mogli otplaćivati stambene zajmove. Ekonomskom udaru pridonijele su i tijekom ljeta rekordno visoke cijene naftnih derivata.
Ekonomist Jeffrey Kling iz washingtonske znanstvene organizacije Brookings Institution uspoređuje američku ekonomiju s pacijentom u hitnoj pomoći. "Do zastoja srca došlo je u listopadu kad smo vidjeli zamrzavanje cirkulacije novca u raznim ekonomskim granama. U tom trenutku banke su bile toliko uplašene izdavanjem kredita da čak jedne drugoj nisu htjele pozajmivati novac. To pokazuje da je zavladala panika kakvu u Sjedinjenim Državama nismo vidjeli od tridesetih godina".
Pomanjkanje kredita i njegove bolne posljedice brzo su se proširile diljem Europe, Azije i drugdje. Središnje banke počele su ubrizgavati novac u financijske sustave i spašavati propadajuće financijske tvrtke. Njemačka kancelarka Angela Merkel bila je jedan od brojnih čelnika koja je izrazila svoju frustraciju takvim stanjem. "Situacija u kreditnom sektoru nije zadovoljavajuća. Vlade moraju intervenirati, ali imamo još dosta posla na polju uvjeravanja banaka da rade ono zbog čega i postoje, a to je da daju kredite".
U Kini, čelnik vladinog Povjerenstva za nacionalni razvitak, Zhang Ping, nedavno je rekao da očekuje još gore ekonomske trendove. "Trenutna međunarodna financijska kriza i njene posljedice još se nisu u potpunosti osjetile. Kriza se širi diljem svijeta, a posljedice po kinesku ekonomiju sve su dublje".
U listopadu američki Kongres odobrio je 700 milijardi dolara za spašavanje američkih financijskih tvrtki. Trošenje tih sredstava nadzire ministar financija Henry Paulson koji je prepoznao svu težinu situacije dok je naglašavaonačine za izlazak iz krize. "Nastavljamo se nositi s ozbiljnom financijskom krizom. Dok ostvarujemo napredak put pred nama bit će težak".
Najteže ekonomske posljedice za Amerikance, ali i ljude diljem svijeta, možda će tek doći jer brojni ekonomisti predviđaju dugotrajnu globalnu recesiju i povećanje stope neuposlenosti. Čitava automobilska industrija nalazi se na rubu propasti. Neki promatrači uspoređuju trenutnu situaciju s ranijom globalnom ekonomskom katastrofom: Velikom depresijom 1930-tih. Prema ekonomistu Jeffreyu Klingu takva usporedba je preuranjena. "U ovom trenutku stopa neuposlenosti u Sjedinjenim Državama iznosi 6,5 posto što nije toliko loše kao 1981. godine, a nije ni izbliza kao tridesetih.
Nadolazeći američki predsjednik Barack Obama obećao je agresivan program stvaranja novih radnih mjesta kao način stimuliranja američke ekonomije. Taj plan mogao bi povećati već ogromni američki nacionalni dug za stotine milijardi dolara.