Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena nazvana je “Ulaganje u žene.“ Žene i djevojke čine velik dio radne snage u poljoprivrednom sektoru u Africi i drugim dijelovima svijeta. Dužnosnici Ujedinjenih naroda kažu da ulaganje u njih može smanjiti siromaštvo i promicati ekonomski rast. Jedna ključna tema debate na ovogodišnjem summitu Povjerenstva za žene održanom u New Yorku je “izrada proračuna prema spolu.” Ministri financija, predstavnici nevladinih organizacija i dužnosnici UN-a raspravljaju o načinima na koje bi se moglo osigurati da državni proračuni odražavaju potrebe žena.
Aminata Toure je direktorica grane Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda zadužene za spol, kulturu i ljudska prava. Ona tvrdi da mnoge vlade ne smatraju ženska pitanja svojim prioritetom: "Problem razvijenih zemalja je činjenica da u njima postoje brojni urgentni problemi, pa su problemi žena obično na dnu liste prioriteta. U mnogim zemljama Ministarstvo za ženska pitanja nije baš najaktivnije – štoviše, ono je ponekad i najslabije po pitanju dodijeljenih sredstava. To je ono što bi mi željeli poboljšati te podržati njihove parlamente kako bi osigurali da dobar dio državnih resursa odlazi ženama".
UN-ovi službenici kažu da je drugi problem s kojim se suočavaju žene nasilje. Statistike Ujedinjenih naroda pokazuju da je svaka šesta žena u Africi žrtva nasilja suprotnog spola. Ovog je mjeseca Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban-Ki Moon zatražio od tih zemalja da se obvežu na okončanje ovog problema. Jedan od primjera ove vrste nasilja je tradicija uobičajena u dijelovima Zapadne i Sjeverozapadne Afrike – obrezivanje žena, odnosno osakaćivanje genitalija.
Micheline Ravololonarisoa direktorica je Afričkog ureda pri Razvojnom fondu Ujedinjenih naroda za žene. Ona kaže da je međunarodna kampanja protiv osakaćivanja ženskih genitalija dovela do smanjenja ove prakse. Dodaje da svoj uspjeh ova kampanja djelomično duguje angažiranosti vjerskih vođa koji opovrgavaju da je obrezivanje žena dio kršćanske ili islamske tradicije: "Oni koji žele manipulirati religijom i takozvanim kulturološkim uvjerenjima u svoju vlastitu korist i svrhu, poraženi su jer upravo vjerski vođe, skrbnici vjerskih tekstova, kažu da takva zapovijed, koja nalaže da se djevojke podvrgavaju nečem takvom, ne postoji ni u Bibliji niti u Kuranu".
Micheline tvrdi da se pokret protiv osakaćivanja ženskih genitalija usredotočuje i na ono što ona naziva “medikalizacijom” problema – kojom bolnice i klinike, osobito na Zapadu, pristaju obaviti ovaj postupak u sigurnom okružju. No, ona kaže da ta procedura, bez obzira gdje se obavlja, oštećuje reprodukcijski sustav žena, a porođaj dovodi u opasnost. Drugi izazov o kojem zagovornici prava žena raspravljaju u Ujedinjenim narodima je provođenje zakona koji ženama jamče jednaka prava. Micheline kaže da je većina afričkih zemalja - osim Sudana, Nigera i Mauritanije - potpisala ovu konvenciju koja se smatra zakonom o pravu žena.
No, zakonodavstva nekih zemalja nisu je još uključila, kao ni druge slične pravilnike, u svoje zakone. Micheline dodaje da borba za ozakonjenje jednakosti među spolovima u Africi i ostalim zemljama u razvoju ovisi o tome da li države mogu izgraditi ono što ona naziva “modernim građanstvom,” i učiniti da se obećanje o zakonskim reformama ispuni, te osjeti kod onih koji ih najviše trebaju.