Otac Joan Wickersham počinio je samoubojstvo kada mu je bila 61 godina ustrijelivši se u glavu. To je za nju i njenu obitelj bio strašan šok. Sljedećih 15 godina, ova je autorica pokušavala razumjeti ono što joj je izgledalo kao realnost koju nije mogla pojmiti: da je njen voljeni otac svojom voljom sebi okončao život.
"Moj je otac bio divan. Duhovit, elegantan i profinjen, ali je proživljavao i duboku bol, bio duboko nesretan i vrlo tajnovit. Imao je pritisak na poslu, a i nekih zdravstvenih tegoba, iako ništa opasno po život. Tijekom svog života prožimala ga je tuga, koju mislim da je jako dobro skrivao", kaže Wickersham.
Samoubojstvo, kaže Joan Wickersham, je dvostruki gubitak. “Nisam samo izgubila svog oca,” kaže ona, “već i saznanje tko je on zapravo bio. Stoga gubite i tu osobu i sjećanje na tu osobu koje bi vam, pod drugim okolnostima, pružalo utjehu. “ Joan kaže da su sva sjećanja na njenog oca - budući da je umro na ovakav način - dovedena u pitanje jer se počela pitati koliko ga je zapravo poznavala.U svojoj knjizi “Pokazatelj samoubojstva: Razrješavanje smrti moga oca” - Joan Wickersham opisuje svoju priču, u nadi da će bolno iskustvo njene obitelji pomoći drugima:
"Mislim da postoji neka vrsta srama i tabua vezanih uz samoubojstvo. Mi bi radije da se to ne događa. Ja mislim da bi trebali priznati da se to ipak događa, ali i da je samoubojstvo misterija koju ne razumijemo dovoljno dobro. Željela bih samo približiti ljudima kako se čovjek koji kroz to prolazi osjeća. Naravno, ja sam ovu knjigu napisala prvenstveno za sebe – pisanje je moj način rješavanja stvari – no mislim da je samoubojstvo česta pojava, a mi o njoj ne govorimo dovoljno. Željela bih vidjeti više otvorenog razgovora o tom problemu."Jerry Reed, direktor Centra za podatke o prevenciji samoubojstava podržava takav otvoreni razgovor. On kaže da razmjena iskustava može pomoći da se utvrdi točan broj ubojstava i razbije tišina o onome što on smatra jednim od najozbiljnijih problema javnog zdravstva u svijetu: "Diljem svijeta svake 33 sekunde jedna osoba počini samoubojstvo. Ovdje u Sjedinjenim Državama svake godine od vlastite ruke umre 32 tisuće Amerikanaca. A iza svake od tih osoba stoji obitelj, osoba, zajednica, škola ili radno mjesto koje će osjetiti gubitak osobe koja si je oduzela život".
Širom Sjedinjenih Država, ali i svijeta, za ovaj mjesec planirane su kampanje za podizanje svijesti i podršku u sprečavanju samoubojstva – što putem javnih obavijesti, što kroz rad s lokalnim vlastima, ustanovama i školama, te medijima kako bi se privukla što veća pozornost na ovaj problem – koji je moguće spriječiti. Kroz takve kampanje, kaže Jerry Reed, građani će biti informiraniji o tome što navodi neku osobu na samoubojstvo te o načinima na koje se ono može spriječiti: "Statistike ukazuju da je 90 posto ubojstava u Sjedinjenim Državama vezano uz psihičke bolesti ili zloupotrebu droga. Depresija igra ogromnu ulogu i u Americi i u svijetu. Danas znamo više nego prije o učinkovitom liječenju i postavljanju točne dijagnoze. Rana intervencija i prevencija može spasiti život ljudima koji pate od depresije ili nekog drugog psihičkog poremećaja, ili konzumiraju drogu".
Jerry Reed se nada da će se ovom ozbiljnom problemu pridati veća pozornost ne samo tijekom Mjeseca za sprečavanje samoubojstava već tijekom cijele godine. Na taj način će, kaže, više ljudi postati svjesno ‘znakova uzbune’ koji ukazuju da netko, od njima bliskih osoba, razmišlja o samoubojstvu, i tako im pružiti podršku i pomoći da svladaju svoju krizu te se okrenu ka životu.