Zbog nezapamceno velikog broja onih koji sluze u oružanim snagama kao i trajanja njihovih vojnih sluzbi, od muskaraca i zena u redovima americkih oruzanih snaga rat protiv terorizma iziskuje mnoge napore i mnoga odricanja. Postoji ipak, ako je to moguce tako reci - jedna svijetla tocka: vojne baze diljem Sjedinjenih Drzava biljeze rekordnu stopu nataliteta.
Porodiljski odjel bolnice Blanchfield u vojnoj bazi Fort Campbell priprema se za pravu navalu trudnica. Naime, u iducih sest mjeseci u bazi se ocekuje dvostruki veci broj porodjaja nego obicno, apsolutni rekord - vise od 250 porodjaja, samo tijekom iduceg lipnja!
Ft. Campbell je baza slavne 101. zracne desantne divizije ciji pripadnici, zadnjih godina, opetovano sluze u Iraku i Afganistanu. Kao sto vjerojatno i sami predpostavljate, do porasta broja beba dolazi oko devet mjeseci nakon vracanja divizije u bazu i prije njenog novog razmjestaja: "Ja sam bojnik Kyle Remick, ovo je moja supruga Troy Remick, a ovo nasa cetvrta beba, ali nasa prva djevojcica, Zoe Elizabeth, ime smo joj dali prema njenim dvjema bakama".
Zoe je rodjena 23. prosinca, u bolnici Blanchfield. Bracni par Remick smatra da su imali rijetku srecu da otac bude prisutan porodjaju. Iako nije odsluzio jos ni pola svog roka od 15 mjeseci u Afganistanu, bojnik Remick je uspio dobiti dopust i kuci je stigao tjedan dana prije rodjenja kcerke. Vecina drugih, kaze on, nije iste srece: "Mnogi ljudi nisu svjesni koliko je njima tesko i koliki zrtvu podnose. Tijekom proteklih sedam godina bili su razmjestani vise puta i morali propustiti mnoge dogadjaje u obitelji, ne samo praznike nego i rodjenja djece. Velika je to odricanje, velika cijena".
Bojnik Remick se vec vratio u Afganistan. Svoju kcer ce opet vidjeti kad ona bude deset mjeseci stara. Njegova supruga, Troy, kaze da supruge podrsku nalaze jedne u drugima dok njihovih muzeva nema: "Vodimo domacinstva, podizemo djecu ili ih radjamo, bez supruga. Medjusobno se pomazemo, pazimo jedna na drugu".
Vecina pripadnika 101. Divizije natrag je na ratistu puno prije nego sto se njihova djeca rode, ali danas, zahvaljujuci Internetu i web-kamerama, mogu, cak i kad su stacionirani u izoliranim podrucjima, vidjeti i cuti sto se odigrava u radjaonicama bolnice Blanchfield. Glavna sestra Lori Skinner govori o jednom mladom vojniku koji se “ukljucio” u rodjenje svog djeteta, tjedan dana prije Bozica: "Mogao je pratiti cijeli porodjaj, vidjeti bebu, vidjeti dok smo je kupali, puna dva sata mogao je, na taj nacin, provesti s bebom i majkom. To je nevjerojatno. Jos prije nekoliko godina, tako nesto ne bi bilo moguce".
Komunikacije nisu i jedina stvar koja se promijenila zadnjih godina. Sa sve vecim brojem zena u oruzanim snagama cesto je i supruga ta koju aktivna sluzba vodi daleko od doma. Takva situacija donekle komplicira njenu trudnocu. Glavna lijecnica Odjela za zdravlje zene i djeteta, pukovnica Maryann Masone, kaze da vojska za njih ima razumijevanja: "Omogucuje im da sest mjeseci ne budu aktivne, da to vrijeme provedu s bebom, da je mogu dojiti, da mogu s njom biti".
Pukovnica Masone dodaje da majke, po porodjaju, mogu zatraziti i otpust iz vojske. Isto mogu uciniti i one koje imaju stariju djecu i nemaju nacina organizirati skrb za njih dok su one daleko od kuce: :U vojnoj bolnici Blanchfield, tijekom svakog porodjaja pustaju Brahmsovu Uspavanku preko intercoma. S dolaskom ljeta, svirat ce je mozda i osam, dvanaest puta dnevno".
Ista je situacija i u drugim vojnim bazama u Americi. U Fort Braggu, u saveznoj drzavi South Carolina, u studenom je bilo odrzano slavlje za trudnice. Prisutno ih je bilo nesto vise od jedne tisuce.