Gotovo 3 desetljeca nakon smrti Howard Hughesa, film Martina Scorcesea - “Avijaticar” - pobudio je novo zanimanje za “sramezljivog milijardera.” Kicos poput Indiana Jonesa, povucen poput Carobnjaka iz Oza, Howard Hughes zauzima posebno mjesto u americkoj galeriji nadarenih ekscentrika.
Jedan od najzagonetnijih i najbogatijih ljudi Amerike 20. stoljeca slavu je stekao na one dvije najglamuroznije industrije juzne Kalifornije – filmu i avijaciji. Istinski americki original, Hughes je, kazu, za mnoge i predstavljao vrhunac te nekonvencionalne Kalifornije.
Filmas, avijaticar, industrijalac i izumitelj, multimilijarder, ekscentrik i – fobicar, jer Howard Hughes je, potkraj zivota, bio covjek tako povucen i zatvoren, tako skrivanju sklon, da nitko od autsajdera nije znao niti da li je on uopce ziv, jos manje kako izgleda, kako govori ili kako se ponasa. Iz svojih je skrovista, na vrhu najluksuznijih hotela, na tri kontinenta, Howard Hughes pleo mrezu koja je sezala do najvisih vrhova vlade Sjedinjenih Drzava, mrezu u koju bi cesto bila uhvacena i CIA. Pa, ipak, unatoc svoj svojoj moci – poduzetnickoj, politickoj i zavodnickoj – zivot Howarda Hughesa nije bas bio ispunjen radostima i veseljima.
Rodjen, 1905, u Houstonu, u Texasu, Hughes je jos kao tinejdzer govorio da ce biti najbolji igrac golfa na svijetu, najbolji filmski producent na svijetu i najbolji avijaticar na svijetu. Jos dok je pohadjao privatnu skolu u Bostonu, Hughes je i bio bolji u golfu nego u razredu. Kao redatelj i producent, napravio je nekoliko filmova – dva su, krajem 20-ih i pocetkom 30-ih godina, bila nominirana i za Oscara, no poznatija su dva druga – The Outlaw, sa Jane Russell u glavnoj ulozi, imao je problema sa cenzorima; Hell’s Angels, Andjeli pakla, sa Jean Harlow u glavnoj ulozi, prvi mutlimilijunski film u svijetu, postat ce klasik Hollywooda.
Kad je Hughes stigao u Los Angeles, 1925. godine, grad je vec bio svjetska metropola filma. Za Hughesa, privlacnog, djecackog izgleda, pocet ce “zlatne godine” zivota - od jednog kluba do drugoga, uvijek u drustvu neke lijepe plavuse ili vec velike holivudske zvijezde poput Ave Gardner, Lane Turner, Ginger Rogers ili Katherine Hepburn. Niti jedna holivudska fotografija iz tog razdoblja nije bila potpuna bez Howarda Hughesa! Iako je par njegovih filmova naislo na dobre kritike, Donald Bartlett i James Steele pisat ce, 1979. godine, u knjizi “Carstvo: Zivot, legenda i ludilo Howarda Hughesa,” da je tipicni Hughesov film bio “jak na zabavi, slab na filozofiji i poruci, vrlo jak na seksu i akciji.”
Kao avijaticar, Hughes je postavio niz svjetskih rekorda – 7 sati i 28 minuta za let od Los Angelesa do New Yorka, 1937. godine; a 1938, za let oko svijeta - tri dana, 19 sati i 17 minuta. Zbog tih njegovih pionirskih poduhvata u zrakoplovstvu, mnogi su ga i zvali “drugim Lindberghom,” a jos godinu dana prije leta oko svijeta, Hughes je, u Bijeloj kuci, primio i priznanje Franklina Delanoa Roosevelta. Kao samouki avio-inzenjer, Hughes je izradio niz zrakoplova, medju njima, zajedno sa slavnim industrijalcem, brodograditeljem Henryjem Kaiserom, tijekom drugog svjetskog rata, i najveci u svijetu zrakoplov, za transport vojske i vojnog materijala preko Atlantika – H-4 Hercules, zvan “leteca ladja,” poznatiji u cijelom svijetu pod imenom “Spruce Goose,” Drvena guska, jer i bio je sav izradjen od drveta, zbog ratne nestasice metala. Istina, nije bio izradjen od smrekovine, kako to podrugljivi nadimak sugerira, vec uglavnom od brezika. “Spruce Goose” je imala 8 motora, mogla ponijeti 700 vojnika i 60 tona vojnog tereta, ali rat je vec bio zavrsio, a ona nije bila ni gotova. Ipak, poletjela je jednom, iznad luke Long Beach, 1947. godine, pod upravljanjem, naravno, Howarda Hughesa. U razlicitim razdobljima svog zivota, Howard Hughes je bio vlasnik avio-kompanija, na domacim i medjunarodnim linijama, zatim kompanije za proizvodnju zrakoplova, filmskog studija - RKO, rudnika, kockarnica i hotela Las Vegasa, instituta za medicinska istrazivanja, enormno velikih zemljista....Cijelo je to carstvo pocelo s tvornicom za izradu uredjaja za busenje nafte, koju je, sa 18 godina, naslijedio od oca. “Kadgod bi dozivio komercijalni neuspjeh na nekom od podrucja,” pisao je Otto Friedrich u knjizi City of Nets, Grad zamki i stupica, knjizi o Hollywoodu 40-ih godina, “Hughesovo dlijeto [ono koje je Hughes, otac, patentirao cetiri godine nakon sto se Hughes, sin, rodio] placalo bi racune, uvijek ga stitilo od propasti i gubitaka.”
A Howard Hughes, koji nikada nije zavrsio ni srednju skolu, potratio je milijune i milijune dolara i mnoge druge slavne kompanije, zbog svoje sklonosti tajenju i zbog svojih donkihotskih odluka, doveo na sam rub financijskog ponora.
G. 1966, Hughes je preselio u Las Vegas; no, jos dok je zivio u Beverly Hillsu, jos pocetkom 50-ih, poceo se cudno ponasati. Bartlett i Steele pisu:”Po cijeli bi dan sjedio nag, u fotelji od bijele koze, nasred dnevne sobe, na prostoru koji je zvao “cistom zonom, zonom bez bakterija” i gledao filmove. Nista nije uzimao u ruke ili dodirivao bez papirnate maramice, kako bi sebe zastitio od nezeljenih bakterija; kosu je sisao i nokte rezao jednom godisnje; imao je Hughes jos puno opsesija i nastranosti koje suvremeni biografi pripisuju tercijarnoj fazi sifilisa, bolesti koju je Hughes zaradio za svojih mladih dana. Istim je nacinom zivota Hughes nastavio i u Las Vegasu, gdje je vec postao ovisnik o kodeinu i valijumu, kako bi ublazio bolove od povreda koje je zadobio vise godina ranije, u nesreci prototipa izvidjackog aviona, za koji je Hughesova kompanija imala ugovor s vladom Sjedinjenih Drzava.
Ah, da...jos i mutne politicke igre Howarda Hughesa. Hughesovo carstvo, organizirani kriminal i CIA, ta su tri entiteta, tijekom 50-ih godina, bila prilicno povezana. Urota da se ubije Fidela Castra, uskrsavanje Richarda Nixona iz politicke opskurnosti, sprijecavanje politicke buducnosti Kennedyjevih, provala u urede Demokratske stranke u washingtonskom hotelu Watergate, zaposljavanje politickih insajdera da stite interese njegove kompanije u Washingtonu... ime Howarda Hughesa bilo je uvijek tu negdje, uz neke druge mocne sile i vezano uz politicke spletke i zavjere. Jedini njegov cin filantropije bilo je osnivanje medicinskog instituta, u saveznoj drzavi Delaware, no i to je bio nacin trazenja, i pronalazenja, rupe u zakonu, da se izbjegne placanje poreza za Hughes Aircraft Co., njegovu tvornicu oruzja.
Zadnje poglavlje Hughesovog zivota odvijalo se pod doista bizarnim okolnostima. Hughes se vec odavno bio potpuno povukao iz javnosti – cak ga ni Nixon nije mogao direktno kontaktirati; pocetkom 70-ih, njegovo se zdravlje pogorsalo i svita njegovih lijecnika vukla ga je od Las Vegasa do Paname, od Londona do Acapulca, od Bahama do Meksika, gdje god je bilo lakse doci do kodeina. Hughes je umro 5. travnja 1976, na letu iz Acapulca u Houston, u jednu lokalnu bolnicu. Buduci da ga zadnjih 20 godina njegovog zivota nitko nije vidio u javnosti ili fotografirao, FBI je, kako bi se ustvrdio njegov identitet, trazio otiske njegovih prstiju, jer nitko ga nije vise mogao prepoznati, nitko nije bio siguran da se doista radilo o Howardu Hughesu.
Hughesova druga, i zadnja, supruga – Jean Peters, od koje se Hughes sluzbeno razveo 5 godina prije smrti, odbila je mnoge privlacne ponude da govori o svom zivotu s tajanstvenim, “sramezljivim multimilijarderom.”
“Najvaznija ostavstina Howarda Hughesa juznoj Kaliforniji,” pise Albert Greenstein u svojoj biografiji, “obitelj je Hughesovih kompanija na cijim su tehnologijama druge kompanije, poput General Motorsa ili Raytheona, s kojima su se Hughesove kasnije stopile ili fuzionirale, nastavile, proizvodeci komunikacijske satelite i tehnoloske sustave, sa znanstvenim, vojnim i globalnim primjenama. Howardu Hughesu bi bilo drago, jer ako je imao jednu strast, onda je to bilo - stalno graditi nesto.”