G. 1910, pedeset godina nakon zavrsetka americkog gradjanskog rata i nakon ukidanja ropstva (i ono je ukinuto 1865, trinaestim amandmanom na Ustav Sjedinjenih Drzava), osamdesetdevet posto crnaca jos uvijek je zivjelo na Jugu, osamdeset posto njih u ruralnim podrucjima. Ali, uskoro ce poceti jedna od najvecih seoba u povijesti Sjedinjenih Drzava.
Pocevsi sa 1913-om, juznjacka polja pamuka pogodio je niz nesreca – prvo, nagli pad cijena pamuku, zatim je pamukov cjetar, nametnik na cahurama pamuka u kojima se nalazi sjeme biljke, napao mnoge plantaze, a onda, 1915. godine, podrucja uz rijeku Mississippi pogodio je i niz poplava. Mnogi crnacki napolicari nasli su se tada do grla u dugovima ili sve izgubili.
U isto vrijeme, pritjecanje stranih doseljenika u sjeverne dijelove zemlje usporilo je, zbog prvog svjetskog rata, ali potraznja za industrijskom robom bila je sve veca u gradovima Sjevera, a nestasica radne snage sve ozbiljnija. Tada je i pocela velika seoba s Juga, crnci su masovno napustali farme, u potrazi za poslom u gradovima. Samo u razdoblju od 1915. do 1920. godine, u gradove Sjevera pristiglo je vise od milijun crnaca. I jos milijun u iducih deset godina. Istodobno, deseci tisuca migrirali su na zapad, u Texas, narocito u Kaliforniju. Do 1940, unatoc dugom razdoblju teske ekonomske krize, na sjeveru zemlje, i na zapadu, vec je zivjela gotovo cetvrtina cjelokupnog crnackog stanovnistva. Trend se nastavio i tijekom drugog svjetskog rata, pa je do 1960. godine, vec 40% svih crnaca zivjelo izvan americkog Juga, od toga 75% u gradovima. S tom seobom, s ruralnog Juga u nove domove u gradovima, rodila se i nova crnacka kultura. U razvoju politickog, intelektualnog i kulturnog zivota Afro-Amerikanaca, vaznu je ulogu odigralo nekoliko americkih gradova.
U Atlanti, savezna drzava Georgia, veci broj crnackog stanovnistva biljezi se tek nakon gradjanskog rata; krajem 19. stoljeca, crnci vec cine polovicu njenog stanovnistva. Rasno polarizirana, Atlanta postaje, 1915. godine, sjediste obnovljenoj organizaciji Ku Klux Klana. U veljaci 1949, mjesto pastora sada povijesne lokalne Ebenezer baptisticke crkve, od svog oca, preuzima tada 19-godisnji Martin Luther King, Jr. Sezdesetih godina, King staje na celo pokreta za gradjanska prava i svojoj rodnoj Atlanti donosi istaknuto mjesto medju americkim gradovima znacajnim u povijesti Afro-Amerikanaca.
Posebno, i tragicno, poglavlje u povijesti pokreta za gradjanska prava pripada Birminghamu, savezna drzava Alabama. G. 1963, cetiri crnacke djevojcice poginule su kad je bomba eksplodirala pred baptistickom crkvom na 16. Ulici, inace popularnom okupljalistu aktivista za gradjanska prava. Incident je u Birminghamu izazvao val nasilja. Martin Luther King ce biti i uhicen za tih anti-segregacijskih prosvjeda. Iz zatvora, salje svoj slavni i rjeciti proglas – Pismo iz birminghamskog zatvora – u kojemu kaze: “Nepokoravanje nepravednim zakonima moralna je obaveza svakog pojedinca.” Neke od najsnaznijih fotografija, kojima je dokumentiran pokret za gradjanska prava, potjecu upravo iz Birminghama – brutalni prizori, primjerice, u kojima policijski psi napadaju sudionike crnackih prosvjeda.
Kad je pocela velika seoba s Juga, Chicago, u Illinoisu, bio je jedan od prvih gradova koje je zapljusnuo val crnackog stanovnistva. G. 1910, u Chicagu je zivjelo oko 44.000 crnaca; samo 20 godina taj se broj popeo na 240.000. Dvadesetih i 30-ih godina, sa crnackom zajednicom Chicaga – njenom zivom jazz i bluez scenom, njenim znakovitim srednjim stalezom, njenom politickom moci, mogla se mjeriti samo ona njujorskog Harlema. G. 1928, u Chicagu je izabran prvi crnacki kongresman – republikanac Oscar De Priest. Chicago je, medjutim, ostao segregiran do 1966, kad je Martin Luther King u njemu pokrenuo Pokret za slobodu i potaknuo na rasnu integraciju u rezidencijalnim cetvrtima Chicaga. Jesse Jackson istovremeno je poveo svoju kampanju Operation Breadbasket, trazeci da se crncima osigura veci broj radnih mjesta.
Zahvaljujuci velikoj seobi s Juga, crnacka zajednica Detroita, drzava Michigan, porasla je sa 6.000, koliko je brojala 1910, na 120.000, do 1930. godine. I u Detroitu se ubrzo razvila srednja klasa, zahvaljujuci poslovima u automobilskoj i drugima industrijama. Za mnoge, ipak, Sjever nije bio obecana zemlja, za mnoge ponavljale su se nepravde Juga; na Jugu, rasne predrasude otvoreno su se pokazivale, na Sjeveru bile su pritajene i to je bila jedina razlika. Kao odgovor na njih, tridesetih godina, u detroitskim se crnackim getima radja pokret Nation of Islam i unutar njega crnacke vodje Elijah Muhammad, Malcolm X i Louis Farrakhan. Sezdesetih, detroitska diskografska kuca Motown Record, u crnackom vlasnistvu, dat ce Americi niz crnackih zvijezda, od Diane Ross do Jackson Five. Danas, Detroit je 75% crnacki grad.
Srediste crnackog politickog i kulturnog zivota 20. stoljeca nedvojbeno je njujorski Harlem. Kad su, na pocetku stoljeca, naglo pale cijene nekretninama u Harlemu, a harlemska avenija Lenox bila povezana s podzemnom zeljeznicom, harlemsku crnacku zajednicu naglo su povecali oni s americkog Juga i oni s karipskih otoka. Zahvaljujuci crnackim intelektualcima W. Du Boisu i Marcusu Garveyju, crnacka je kultura, u razdoblju 20-ih i 30-ih godina, cvjetala u Harlemu i kulminirala pokretom poznatim pod imenom Harlem Rennaissance; do punog izrazaja je tada dosla crnacka kreativnost u glazbi, umjetnosti i knjizevnosti. Sezdesetih godina, crnacki je srednji stalez napustio Harlem, preselio u predgradja, a Harlem prepustio siromasnima i cijelom nizu drustvenih problema.
Memphis, Tennessee, sa svojom je ulicom Beale bio srediste bluesa za onih njegovih “zlatnih godina,” u prvoj polovici 20. stoljeca. Ulica Beal je tada bila prava oaza crnackog biznisa. Kasnije, diskografska kuca Stax Records dat ce nam Isaaca Hayesa, Otisa Reddinga, Wilsona Picketta i jos niz drugih soul-glazbenika. Treceg travnja 1968, dan nakon sto je izgovorio one rijeci “Vidio sam obecanu zemlju, ja mozda do nje necu stici, ali vi svi, kao narod, doci cete u nju...,” Martin Luther King bio je ubijen u Memphisu.
Montgomery, u Alabami, bio je prekretnica u borbi za gradjanska prava. Jos 1955, crnacka je svelja po imenu Rosa Parks odbila pokoriti se lokalnom zakonu, odbila ustupiti svoje sjediste na autobusu jednom bijelcu. Njeno uhicenje dovelo je, pod vodstvom Kinga, do organiziranog bojkota segregiranog gradskog prijevoza. Punih 381 dan crnci Montgomeryja, od kojih je gradski autobusni prijevoz ostvarivao 70% prihoda, isli su na posao pjesice. Tek onda je Vrhovni sud neustavnima proglasio lokalne zakone. G. 1965, mars od Selme do Montgomeryja potaknuo je donosenje Zakona o pravu glasovanja.
Kad je crnacka kultura, posebice glazba, u pitanju, onda posebno mjesto ima New Orleans – “kolijevka jazza,” jedan od glazbeno najkreativnijih gradova u Sjedinjenim Drzavama. Jos u 19. stoljecu, kao robovi, Crnci su se okupljali, plesali i pjevali, na njegovom trgu Congo. U 19. stoljecu, takodjer, u mnogim saveznim drzavama nikla su potpuno nova naselja, iskljucivo za tek oslobodjene crnce koji su se bojali da ce, ostanu li na Jugu, biti liseni gradjanskih sloboda. Nicodemus, u Kansasu; Langston City, Porter i Taft, u Oklahomi; Booker i Kendleton, u Texasu; Fairmont Heights i Glenarden, u Marylandu...neki su, kao Nicodemus, osnovan jos 1877. godine, u medjuvremenu zamrli; drugi su se, unatoc kritikama zbog osnivanja crnackih gradova, do danas zadrzali, ali u 19. stoljecu bila su to utocista crncima, nudila im mnoge mogucnosti, rijetke za ona vremena.
Washington, DC bio je jedna od glavnih postaja odbjeglim juznjackim robovima. Jos i prije gradjanskog rata zivjela je ovdje brojna crnacka zajednica. Prisutnost crnackih politickih organizacija i veliki marsevi 60-ih godina, ucinili su od glavnog grada Sjedinjenih Drzava jedno od vodecih sredista pokreta za gradjanska prava. Danas, crnacka zajednica Washingtona jedna je od najvecih i najprominentnijih crnackih zajednica u Sjedinjenim Drzavama.
