Za svog je kratkog, ali burnog zivota bio poznat pod mnogim imenima – u tinejdzerskim godinama, kad je bio huligan, kradljivac i narkoman, nosio je ime “Detroit Red;” u zatvoru, dobio je nadimak “Satan;” nakon svog prvog hodocasca u Meccu, 1964. godine, preuzeo je ime El Hajj Malik El Shabazz. Rodio se pod imenom Malcolm Little. Pamtit cemo ga, medjutim, pod jednim drugim – bilo je ono, zapravo, pola ime, a pola otvorena, ogorcena optuzba ropstva koje je ponistilo crnacki identitet i njegov narod, u vlastitoj zemlji, pretvorilo samo u brojke.
Malcolm X je na Islam presao jos za svojih zatvorskih godina; odmah po izlasku, svoje je “robovsko” ime – Malcolm Little, zamijenio imenom Malcolm X, jer njegovo obiteljsko ime, njegovo pravo prezime, bilo je zatrto, izgubilo se, tijekom vise generacija ropstva.
Malcolm X je bio militantni crnacki vodja, nije vjerovao u mirni, nenasilni prosvjed, smatrao je da on ne moze biti djelotvoran. “Ako Crnci ne mogu glasovati, Crnci onda moraju pucati,” bila je njegova poruka. “Jedna rasno integrirana salica kave nije dovoljna nadoknada za 310 godina ropstva,” bile su rijeci tog zagovornika crnackog nacionalizma. Provokativan govornik, Malcolm X je brzo postao najistaknutiji glasnogovornik crnackih muslimana. “Pokazite mi kapitalista, ja cu vam pokazati sto cini krvopija.” Takve izjave donijele su mu reputaciju revolucionara i huskaca na bunu. “Jedan od razloga zbog kojih sam ovoliki rizik preuzeo,” rekao je Malcolm X 1964. godine, “taj je da bijelce treba grubo prodrmati ne bi li dosli pameti, jer ako se na vrijeme ne probude, njihov ce mali crnac, donedavno pasivan, postati snazan, neobuzdan, nesavladivi lav – na samom pragu njihovih kuca, u njihovim domovima, u njihovim krevetima, kuhinjama, na njihovim tavanima, u njihovim podrumima...”
Za Malcolma X-a, revolucionarni glas koji se okomio na rasisticko bjelacko drustvo i nemilice ga sibao, najradikalnija, mozda, promjena zbit ce se unutar njegovog vlastitog srca – rasisticki buntovnik prigrlit ce, na kraju, ideju bratstva medju svim ljudima.
Malcolm se rodio u Omahi, u Nebraski, 1925. godine. Njegov otac – Earl Little, bio je baptisticki svecenik i aktivist; njegova politicka aktivnost i izazvat ce gnjevni napad Ku Klux Klana na kucu obitelji Little. U strahu od novog terora, obitelj, iz Omahe, bjezi u Milwaukee, u Wisconsinu, potom u East Lansing, u Michiganu. G. 1931, Malcolmov je otac nadjen pretucen na smrt i ostavljen kraj jedne zeljeznicke pruge. Malcolmovu majku, Louisu, crnkinju s karipskih otoka, silovao je, kao mladu djevojku, jedan bijelac – Malcolm ce cijelog zivota sa sobom nositi duboki osjecaj srama i bijesa zbog tog zlocina. Ostavljena sama, sa desetoro djece, u vrijeme najgore ekonomske krize, Louisa je brzo podlegla bolestima. Malcolm je, na jedvite jade, uspio zavrsiti srednju skolu i potom uvjeriti majcinu sestru, u Bostonu, da preuzme skrb nad njime. Malcolmove godine u Bostonu, medjutim, ispunjene su marijuanom i kriminalom i 1946, dvadesetgodisnji Malcolm dobija deset godina zatvora.
Zatvor je za njega bio prava skola. Pohadjao je tecajeve engleskog i latinskog, sate i sate provodio u zatvorskoj knjiznici, postao vatreni protivnik droge i duhana i prihvatio Nation of Islam, Elijah Muhammada, prema kojoj su Crnci bili Allahovi birani ljudi. Elijah Muhammad je takodjer zagovarao vrijednosti pravog, teskog rada, samostalnost i posteni, cestiti zivot kao nacin bijega i zastite od progona rasistickog drustva. Poruka je savrseno odgovarala Malcolmovom temperamentu i nacinu zivota. Po izlasku iz zatvora, 1952, odmah se pridruzio Nation of Islam i svom imenu dodao onaj slavni “X,” kao simbol svog pravog, africkog imena koje nikad nece znati.
U Detroitu je uspjesno vodio dzamiju, potom sluzbeni list svoje organizacije – Muhammad Speaks, Muhammad govori, u New Yorku. Njegov prvi nastup na televiziji napali su svi americki mediji. Na optuzbe da sije mrznju, Malcolm X je odgovorio: “Bijelac nije u moralnoj poziciji da ikog drugog osudjuje za mrznju!”
Privatno, medjutim, Malcolm je poceo s podozrenjem gledati na uskogrudne stavove svoje organizacije. Njegov bivsi mentor, Elijah Muhammad, ubrzo ga je suspendirao, objasnjavajuci svoj potez onom Malcolmovom, nemudrom izjavom nakon atentata na predsjednika Kennedyja. Rekao je tada: “Dosao vrag po svoje, razbilo mu se o glavu.”
Medjutim, unutar organizacije Nation of Islam vec je postojala urota da se Malcolma ubije. Malcolm je organizaciju napustio 1964, najavio osnivanje vlastite – Muslim Mosque, Inc., i otisao u Meccu, na hodocasce. Sreo je tamo muslimane svih rasa i to je temeljito utjecalo na razmisljanja Malcolma X-a. Odlucio je da ce, po povratku u Ameriku, pruziti pomoc pokretu za gradjanska prava i prihvatiti filozofiju koja ce imati nova, internacionalisticka gledista. Nakon posjeta nizu novih, postkolonijalnih africkih drzava, Malcolm X je u New Yorku izjavio: Kapitalizam ne moze postojati bez rasizma. Uvidjevsi potrebu da se, za istu stvar, zajednicki bori s bjelackim radikalima, Malcolm X je krenuo u zadnju i mozda najtezu fazu vlastite karijere – uvjeravanje Amerike da su “neznanje i pohlepa” u sredistu njenih problema, od kojih je medju najvecima svakako bila segregacija.
Sredinom veljace 1965, usred sve ucestalijih prijetnji smrcu i od strane vodstva Nation of Islam i od strane bjelackih rasista, u njegov dom, u njujorskoj cetvrti Queens, bacena su dva molotovljeva koktela. Samo tjedan nakon tog incidenta, dvadeset i prvog veljace 1965, tri muskarca pucala su na Malcolma X-a dok je prilazio podiju s kojega je trebao odrzati govor. Cijela njegova obitelj je bila prisutna – sest kceri i supruga, cijela obitelj je gledala kako, pogodjen, pada. S Malcolmom X-om, pala je, tada, i nada u svima onima koji su trazili rasnu jednakost u Sjedinjenim Drzavama.
U jednoj crkvi u Harlemu, posmrtni je govor odrzao upravo preminuli glumac, pisac, redatelj i aktivist Ossie Davis. “Ovdje, u ovom konacnom trenutku, na ovom tihom mjestu,” rekao je izmedju ostaloga Davis, “Harlem se okupio za posljednje zbogom jednoj od svojih najvecih nada, ugasloj sada, zauvijek nas je napustila.”
Iako ga Amerika uglavnom pamti po njegovim pozivima na nasilje, u zadnjoj godini svog zivota Malcolm X je poceo vjerovati da je “revolucija bez krvoprolica” ipak moguca.