Dnevnik Christian Science Monitor piše o dugoročnim planovima predsjednika Busha, na temelju sinoćnjeg govora o stanju nacije. “Društvo privatnog vlasništva protiv New Deala” – tako je naslovljen članak u ovom dnevniku iz Bostona.
“Prijedlog o reformi državnog mirovinskog sustava dio je predsjednikova plana o izgradnji društva koje se još više temelji na individualizmu – odnosno na privatnom vlasništvu – umjesto na vladinim programima tradicionalne, europske ‘države blagostanja’”. Ti su programi uvedeni prije sedamdeset godina, a cilj im je bio zaštititi skupine u društvu kojima je pomoć najpotrebnija, primjerice ljude starije dobi.
“No, to je bilo u vrijeme kada je telefon bio prva riječ tehnike” – primjećuje jedan konzervativni analitičar. Rooseveltov New Deal, iz tridesetih godina prošlog stoljeća, bio je odgovor na veliku ekonomsku krizu. Glavne komponente New Deala bili su veliki vladini programi poput mirovinskog osiguranja te univerzalnog zdravstvenog osiguranja za sve osobe iznad 65 godina starosti.
Danas je situacija drugačija, i mnogi su vladini programi postali preskupi. “Iako vlada predsjednika Busha ne namjerava ukidati ove popularne programe, ona ipak promovira ideje koje se više temelje na osobnoj odgovornosti svakog građana – da sam štedi za stare dane” – piše Christian Science Monitor.
To se ne vidi samo na primjeru individualnih mirovinskih investicijskih računa, koji bi djelomično zamijenili od države zajamčenu mrovinu. Društvo temeljeno na privatnom vlasništvu vlada predsjednika Busha promovira i putem olakšica za kupnju vlastite kuće ili stana, zagovaranjem privatnog zdravstvenog osiguranja, te nizom mjera porezne politike – piše Christian Science Monitor.
******
Drugi članak iz jutrošnjih novina bavi se budućnošću američke vojne nazočnosti u Iraku. Nakon uspješno provedenih izbora, nameće se pitanje treba li – nakon povlačenja američke vojske – u Iraku ipak usposatviti američku vojnu bazu. Autori komentara koji je objavljen u dnevniku International Herald Tribune, Kimberly Marten i Alexander Cooley, se tome protive.
Evo i zašto. U nekim krajevima svijeta, primjerice na japanskom otoku Okinawi, američka je baza izvor ekonomskih blagodati za lokalno stanovništvu. U Iraku to ne bi bio slučaj, jer pobunjenici s uspjehom kažnjavaju bilo koga tko posluje s američkom vojskom – tvrde ova dvojica autora.
Drugo, baze su u pravilu dobrodošle u savezničkim zemljama, poput Njemačke, gdje su za hladnog rata imale obrambenu funkciju. U Iraku takvu funkciju američka baza neće imati, a ako bude smještena na kurdskim područjima – koja su jedina prijateljski nastrojena prema Americi – baza bi mogla pridonijeti i raspadu zemlje.
Treće, treba razmotriti pitanje da li bi američka vojna nazočnost u Iraku – dugoročno gledano – mogla pomoći u razvoju lokalne demokracije. Autori i na ovo pitanje odgovaraju negativno – preporučujući potpuno povlačenje, kada za to dođe prikladan trenutak.