Islandski znanstvenici su otkrili područje ljudskog genoma koje kod Europljana, kako izgleda, promiče plodnost, a možda i dugovječnost.
Premda taj dio genoma – lanac DNK na kromosomu 17 – postoji kod ljudi sa svih strana svijeta, mnogo je češći kod Europljana, kao da ga potiče nešto u okruženju stanovnika tog kontinenta. Daljnja neouobičajena značajka tog dijela genoma jest njegova dob: ti su geni stariji po nastanku od većine ostalih ljudskih gena. Znanstvenici sugeriraju, kao jedno moguće objašnjenje, da su se oni možda našli uklopljeni u ljudski genom uslijed miješanja s jednom od arhaičnih humanoidnih vrsta koje su, do svog izumiranja, živjele usporedno s modernim ljudima.
Znanstvenici iz Reykjavika su otkrili spomenutu regiju na kromosomu 17 tragajući za genetskim korijenima shizophrenije. Regija obuhvaća 700 tisuća jedinica unutar DNK, dakle mnogo gena, koji, koliko je poznato, sami po sebi nemaju nikakav učinak na plodnost. Kod većine ljudi, taj je lanac orijentiran standardno, no, kod nekih je preokrenut. U potonjem slučaju, ako se radi o ženama, rezultat je veći broj djece.
Inverzija kromosoma 17 vrlo je rijetka među Afrikancima, a praktički nepostojeća među Azijcima. Kod Europljana, međutim, ona se pojavljuje u 20 posto stanovnika i, prema nalazima, očito je favorizirana u procesu prirodnog odabira u posljednjih desetak tisuća godina.
Sama inverzija je vrlo stara, a dob joj otkriva njezin neinverzni parnjak, odnosno standardni niz na kromosomu 17. Naime, standardna i invertirana verzija ne mogu međusobno razmjenjivati gene tijekom rekombinacije, jer im nizovi DNK ne odgovaraju jedan sdrugome. Stoga ta dva oblika – za razliku od većeg dijela ostatka genoma, koji se rekombinira u svakoj generaciji – žive odvojeno od svog nastanka.
Kada se usporede sve poznate verzije ljudskih gena, u većini slučajeva pokaže se da su oni imali jedinstvenog pretka prije oko milijun godina. No, standardna i invertirana verzija dijela kromosoma 17 posljednji su puta imale zajedničkog pretka prije tri milijuna godina. Uobičajeno, jedna bi verzija već odavno izumrla, ali, kako tvrde znanstvenici, očito je da obje verzije imaju svoje prednosti, te je za jedinku bila velika prednost ako bi od svakog roditelja naslijedila po jednu verziju. Na taj način su obje verzije ovog kromosoma očuvane tijekom milijuna godina.