Etnicka raznolikost New Yorka ocita je u svako doba godine, ali narocito sada, kad do izrazaja dolaze bozicne tradicije drugih zemalja i kultura, kao sto cemo cuti i u prilogu Adama Phillipsa......
Poljska zupa u dijelu Brooklyna zvanom Park Slope.....Nedjeljna misa u ckrvi Nase Gospe od Cestohove samo sto nije pocela... Ravnatelj pjevackog zbora – Pavel Raczkowski, provjerava znaju li svi pjevati bozicne napjeve iz staroga kraja bas onako kako treba.
Jane Matuszewski rodjena je u Poljskoj, u Ameriku je dosla kao djevojcica. Voli svoju novu zmelju, ali i neke obicaje Staroga svijeta... "Bozic pocinje vec na Badnjak. U Americi, ljudi na Badnjak jos uvijek kupuju. Za nas, Bozic pocinje vec sa prvom zvijezdom na nebu. Postavlja se stol, sav u bijelom, razgovara o clanovima obitelji u Poljskoj, mozda nekome od njih telefonira, jer dok mi sjedamo za stol, oni vec idu na ponocku."
Neki poljski blagdanski obicaji imaju korijene u narodu, vecinom su ipak crkveni. Kao sto je lomljenje “oplateka,” slicnog hostiji; otac ga, prvo, lomi s majkom, onda s djecom i drugima za stolom, jedni drugima zele blagoslovljen Bozic, pozele im puno srece. Ponekad oni u Poljskoj “oplatek” salju svojima u Americi, s bozicnom kartom, lome je s onima s druge strane Atlantika, to ljude veseli, jer ih, na neki nacin, povezuje.
Roy Andersen je sa svojih 48 godina najmladji clan nekad brojne norveske kongregacije New Yorka. Roy pjeva tradicionalnu crkvenu himnu. Pjesma je jedan nacin slavljenja Bozica; drugi je definitivno – hrana. Narocito je popularan norveski bozicni keks –krumkake. Kao kornet za sladoled je, ima fini okus vanilije, mozete u njega staviti sladoled ili slag sa strane. Tradicionalan je i jednostavni puding od rize. Norveska zajednica voli diskretna, neupadljiva slavlja.....
Nista nije diskretno ili neupadljivo kad je u pitanju parandas, portorikanski blagdanski obicaj. Skupina od najcesce sest osoba, rodjaka ili prijatelja, dolazi vam neocekivano, kasno navecer, na vrata. Pjeva, svira bozicne pjesme, zauzvrat trazi toplih napitaka i kolaca. Za 12-godisnjeg Camilla Bolinu, najmladjeg clana jedne parande iz istocnog Harlema, koja je upravo dosla na vrata dragog prijatelja, paranda znaci – pocela je bozicna sezona!
"Od prvog prosinca do drugog sijecnja, sve je to paranda. Sudjelujem barem u jednoj godisnje. Slavim i Bozic, na Badnjak odlazim u kucu moje tete, svi jedemo tamo, ujutro se budim i otvaram poklone. Volim Bozic, ali volim i kad je paranda. To se radilo u Portoriku nekada, to se radi i sada. Znaci, malo Portorika na ulicama New Yorka" - objasnio nam je jedan Portorikanac.
Viva la Differencia! Zivjela raznolikost New Yorka!!