Ubojstvo nizozemskog filmskog režisera Thea Van Gogha – zbog filma koji je kritizirao islamska društva - potaklo je raspru između umjetnika muslimanske vjere koji žive u Zapadnoj Europi. Debata je o granici slobode umjetničkog izraza, koji – to je očito – često vrijeđa pobožne muslimane. Dopisnica Glasa Amerike iz Pariza Lisa Bryant razgovarala je o tom problemu s nekoliko europskih pisaca muslimanske vjere.
Jedna drama pjesnika alžirskog podrijetla Aziza Chouakija s velikim se uspjehom prikazuje u jednom pariškom kazalištu. Glavni likovi su trojica glazbenika koji se nastoje baviti svojom profesijom u Alžiru, u kojemu utjecaj radikalnog islama postaje sve jači. Likovi konzumiraju alkohol, puše marihuanu, a jedan čak kaže da bi on – “kad bi postao predsjednikom države, sve džamije pretvorio u javne kuće.”
"Moja drama ukazuje na osjećaj beznađa, na svim razinama – na vjerskoj, na društvenoj. Jedan od junaka kaže – ‘prije smo bili religiozni, išli smo u džamiju da bi otkrili da li bog zaista postoji'" - rekao nam je Aziz Chouki, koji za sebe kaže da je ateist. Iz domovine je otišao 1991, neposredno prije vala islamističkog terora. No, i u Francuskoj mu – kako kaže - prijeti svojevrsna cenzura od strane uvrijeđenih islamskih krugova. Ponekad prima i prijetnje smrću. “Poštujem vjeru; međutim likovi u mojim dramama trebali bi imati pravo reći što god žele” – kaže naš sugovornik.
U zapadnoj Europi žive deseci umjetnika koji se posljednjih godina sučeljavaju s ovim problemom. No, ne svi. Loubna Maliane, francuska spisateljica marokanskog podrijetla piše o rasizmu, političkoj represiji u Francuskoj te seksualnom buđenju mlade generacije. Njezine su drame dobile dobre kritike, a njoj nije upućena niti jedna prijetnja smrću.
“Moje se knjige posebno sviđaju mladim ljudima arapskog podrijetla,” – kaže ova spisateljica. Ona smatra da se položaj žena u islamskim društvima teško može tolerirati, ali također kaže da je dokumentarni film nedavno ubijenog nizozemskog redatelja – o toj temi – zaista uvrijedio mnoge muslimane te da je – kaže Loubna Meliane – “baratao neprimjernim generalizacijama.”
No, Taslima Nasrin, spisateljica rođena u Bangladešu, koja živi u Švedskoj, smatra da umjetnici imaju pravo slobodno kritizirati islam. Sve do nedavno ona je živjela pod policijskom zaštitom, jer je u Bangladešu izdana fatwa koja naređuje njezino uojstvo, zbog navodnog vrijeđanja vjere. "Većina mi kaže da svojim pisanjem ‘uništavam islam’. Najčešće mi kažu da me Zapad iskorištava, jer govorim protiv islama. No, ja sam kritizirala islam i dok sam živjela u Bangladešu, kada ništa nisam znala o Zapadu."
Egipatski teolog Malek Chebel smatra da islamska vjera u stvari ne ograničava umjetničko stvaralaštvo. "Ja osobno kritiziram islam od jutra do mraka – kaže ovaj egipatski znanstvenik. No, on naglašava da je kritika u redu ako do nje dolazi unutar vjere. U svakom slučaju, kaže Malek Chebel, islam ne opravdava ubojstva kritičara ove vjere.
