Nazareth, Pennsylvania – mjesto u kojemu zivi svjetski slavna automobilisticka obitelj Marija Andrettija i u kojemu se, njemu gotovo vrata do vrata, nalazi Martin Company, proizvodjac svjetski slavnih Martin gitara. Neki od njenih najslavnijih vlasnika – Norman Blake, Ian Anderson, Eric Clapton, Neil Diamond, Elliot Fisk, Jerry Garcia, Paul McCartney, Jimmy Buffett, Jimi Hendrix (da, mnoge je svoje skladbe na akusticnoj gitari skladao), zatim - Johnny Cash, Graham Nash, Stephen Stills, Neil Young, Willie Nelson, Curt Cobain, Elvis... i Elvis Costello, Bob Dylan, Keb Mo, Jimmie Rodgers, Paul Simon, Jimmy Page, Dolly Parton, Bruce Springsteen, Robbie Robertson, Kingston Trio, Don McLean, Roger McGuinn....i to je samo kraci popis, dulji mozete naci na websiteu Martina - mguitar.com.
Sto Martin gitari privlaci stotine, tisuce umjetnika iz najrazlicitih glazbenih zanrova, od klasicne glazbe do countryja, od folka do jazza i bluesa?
“Boja tona, po tome je Martin gitara slavna,” kaze Chris Thomas, predstavnik Martina za javnost i za umjetnike, Artist and Public Relations. “Treba li Martin gitaru sazeti u rijec-dvije, onda je to - boja tona. Raspon zvuka i ta puna, bogata boja tona, palisandrovine i mahagonija.” Nijedna gitara ne zvuci poput Martina, nijedna ne izgleda poput Martina, ni na jednoj drugoj se tako lako ne svira..... “Puno je gitara na trzistu koje pokusavaju kopirati Martin, ali nista od toga. Martin svoje gitare izradjuje vise od stoljeca i pol, tocnije - 171 godinu, proces izrade doveden je do savrsenstva. Koristimo samo najbolje drvo koje postoji, a proces izrade nasih glazbala detaljan je i dugotrajan, od samog pocetka do samog kraja. Kvalitetu zvuka pridaje se najveca paznja, zbog toga je nas proizvod i trazen medju glazbenicima. Izuzetna se pozornost poklanja i udobnosti, lakoci sviranja na Martin gitari, to je vrlo vazno za sviraca. Na samom kraju procesa izrade, kad je gitara, dakle, gotova, kad je sastavljena, kad su zice na njoj, onda jedna posebna ekipa radi samo na ugadjanju glazbala, to je kombinacija podesavanja vrata, podizanja ili spustanja zica, kako bi gitara bila savrseno udobna onome koji na njoj svira, kako bi se postigla savrsena intonacija, kako bi zvuk gitare dosao do sto boljeg, jasnijeg i glasnijeg, izrazaja. Eto, to bi ukratko bilo ono sto Martin gitaru razlikuje i izdvaja od drugih gitara.”
Neke stvari, prirodno, ostaju tajna proizvodjaca, ali to bi ukratko bilo ono na cemu se temelji njegova svjetska reputacija. Gitare Martin izradjuju se u Nazarethu od 1839. godine, u Sjedinjenim Drzavama jos od 1833, no prica o toj, jednoj od najpoznatijih americkih gitara, pocinje jos u Njemackoj, u Markneukirchenu, 1796, rodjenjem Christiana Fredericka Martina. Sa 15 godina i on se pridruzuje starom obiteljskom zanimanju izrade gitara tako sto odlazi u Bec prvo, na naukovanje kod znanog Johanna Stauffera. Martin je pokazao izvanredni talent, ali zbog restriktivnog cehovskog sistema, Martin se, 1833. godine, obreo u Sjedinjenim Drzavama.
Po dolasku u New York, odmah otvara svoju radionicu za izradu gitara - bila je skromna i cesto trgovala zamjenom robe – gitara za djecju odjecu ili gitara za sanduk vina. Ceznuci za prirodom i mirnijim, sigurnijim nacinom zivota nego sto je nudio Lower East Side New Yorka, obitelj Martin seli u Nazareth, u Pennsylvaniji, u kojemu ce Martin sretno zivjeti do kraja zivota. Od takodjer skromne radionice, koju je u Nazarethu otvorio, nastala je ubrzo tvornica, jer potraznja za njegovim gitarama bivala je sve veca i veca. Martin, u Nazarethu, u obiteljskim je rukama od smrti Christiana Fredericka Martina, 1867, sada vec u rukama seste generacije, a to znaci – Martin Guitar Company najstariji je obiteljski business su Sjedinjenim Drzavama! Prije mjesec dana, kaze Chris Thomas, rodjenjem prve bebe sestoj generaciji, rodila se i sedma. Potkraj 19. stoljeca, kompanija je pocela i s proizvodnjom tada vrlo trazenih mandolina; dvadesetih godina 20. stoljeca – s proizvodnjom tada vrlo trazenih ukulele gitara, malih, portugalskog porijekla, populariziranih na Havajima; tijekom teske ekonomske krize, tridesetih godina, ozbiljno pati i Martin kompanija, ali da bi se nekako izvukla, mijenja dizajn svojih postojecih proizvoda, neki imaju manje, neki vise uspjeha. U tom se razdoblju radja i najslavnija akusticna Martin gitara – Dreadnought, ime je dobila prema britanskom tipu vojnog broda, iz prvog svjetskog rata.
S popularnoscu folka, prvo, a onda i countryja, raste i njena prodaja; taj model i danas dominira u proizvodnji Martin gitara. No, inovativnost Martina nastavlja se i iducih desetljeca – radja se uspjesna Backpacker, putna gitara, pa modeli 1 Series gitara, pristupacniji po cijenama, ali i dalje kvalitetne izrade i beskompromisnog zvuka.
Generacije su se smjenjivale za kormilom kompanije, ali sve su se jednako cvrsto drzale visokih standarda vrsnoce. Kompanija danas ima 650 uposlenika, lokalnih zitelja, koje kompanija obucava u izradi prvoklasnih gitara. Ove godine, Martin Guitar Company proizvela je svoju milijuntu gitaru. Ta nije, i nikad nece biti, za prodaju. Tijekom ove godine, kao reklamni primjerak, obilazi razne muzeje ili je izlozena u prostorijama kompanije. Chris Thomas kaze: “Carobna je, sve njene povrsine, prednja, straznja, vrat gitare....oblozene su sedefom, zlatom, dijamantima i rubinima i drugim vrstama dragog kamenja, raznim intarzijama ispricana je cijela povijest Martina. Recimo, portret C. F. Martina, iznad njega andjeli drze glazbala vazna u proizvodnji Martina – ukulele, koncertnu gitaru, mandolinu i Dreadnought gitaru. ” Martin Guitar Company – kvalitet, inovacija... i odanost generacija i generacija gitarista, amatera i profesionalaca. Chris Thomas kaze – zateknete li se u Americi, u Pennsylvaniji, morate do Nazaretha, jer Martin gitaru treba dozivjeti osjetilima vida, mirisa, opipa i sluha...