Nastojanja Turske da uđe u Europsku uniju dobila su novi zamah, nakon što je Europska komisija preporučila otvaranje pregovora o članstvu s Ankarom. U tom smislu, Ankara je krenula u niz temeljitih reformi.
Napori Turske da se približi Europi počela su 1953, kada je Turska potpisala sporazum s pretečom Unije. No, tek kada je postala službenim kandidatom 1999, Turska je počela ambicioznije raditi na ulasku u Uniju, provodeći niz reformi, od zabrane smrtne kazne do usklađivanja zakona sa zakonima Unije. Reforme podržava široka koalicija stranaka – kaže urednik dnevnika "Ankara Daily News" Yusuf Kanli.
"Najodlučniji pristaše reformi su liberali, umjerene islamističke organizacije, poslovni ljudi i socijalni demokrati, koji vjeruju da će članstvo u Uniji biti jamstvo svjetovne demokratske republike u Turskoj," kaže Kanli.
S druge strane, ulasku u europsku zajednicu protive se, kaže istanbulski kolumnist Cngiz Andar, ultra-nacionalisti, ksenofobi, oni koji se boje promjena i elementi državne birokracije, kojima ide na ruku status quo.
"Ulaskom u Europu, neki u turskim vladajućim krugovima izgubit će svoje privilegije, pa je stoga jasno da baš nisu "zagrijani" za promjene," ističe Andar.
Turska vojska vrlo je utjecajna u vladi i društvu, kao "jamac svjetovne države". No, njena dominacija je, kažu stručnjaci, ponešto oslabila zbog pregovora o pristupanju. Unatoč sveobuhvatnim reformama, organizacije za zaštitu ljudskih prava poput Human Rights Watcha upozoravaju da na mnogim važnim poljima, kao što su sloboda izražavanja i tiska, reforme nisu u potpunosti provedene. Human Rights Watch također ističe da ima problema s provođenjem zabrane mučenja i sa zbrinavanjem stotina tisuća Kurda iseljenih iz svojih sela na jugu Turske tijekom anti-terorističkih operacija početkom devedesetih godina. Promatrač Human Rights Watcha za Tursku Jonathan Sugden nije siguran da u Ankari postoji realna volja da se ta sela obnove i njihovi stanovnici vrate.
"Vlada je od 1995, pokrenula seriju projekata, jedan za drugim. Svi su bili manje-više isprazni, pokrenuti samo kao kozmetičke mjere. Za njih nisu postojala sredstva, ali ni politička volja," kaže Sugden.
Iako su turski Kurdi nedavno dobili veće kulturne slobode, bivši član turskog parlamenta i kurdski političar Hasim Hasimi kaže da te promjene nisu bile dobrovoljne.
"Da nema nastojanja da se uđe u Europsku uniju, turska država ne bi nikada prihvatila kurdsko pitanje i ne bi ga rješavala ovako kao što ga rješava danas," smatra Hasimi, koji podsjeća da Turska nije ranije priznavala Kurde kao manjinu, te da im donedavno nije dozvoljavala javno izražavanje jezičnog i kulturnog identiteta.
Unatoč promjenama, ova muslimanska zemlja od gotovo 70 milijuna stanovnika još uvijek treba uvjeriti Europu da s njom dijeli iste vrijednosti i interese. Nedavne ankete pokazuju da je 49 posto Europljana protiv, a 32 posto ih je za ulazak Turske u Europsku uniju. Promatrači također ističu da Ankara mora uvjeriti zemlje-članice da, zbog svojeg brojnog stanovništva, neće poremetiti postojeću ravnotežu u Europskom parlamentu
