Linkovi

Sharon O'Brien: 'Obiteljsko srebro' (17/10/04) - 2004-10-16


Američki znanstvenici upozoravaju da su useljenici posebno izloženi opasnosti od depresije. Depresija u životu imigranata tema je nove knjige Shannon O'Brian, naslovljene "The Family Silver – Obiteljsko srebro – sjećanja na depresiju i naslijeđe." S autoricom je razgovarala Nancy Beardsley.

Sharon O'Brien, danas profesorica na Dickinson Collegeu, odrasla je u depresivnom kućanstvu. Njen otac, obolio je od depresije kada je tijekom četrdesetih godina ostao bez posla. Nakon što su joj roditelji umrli, autorica je počela tragati za izvorom depresije u povijesti njene obitelji. Obišla je rodna mjesta svojih roditelja i razgovarala s ljudima koji su ih poznavali, te čitala stare novine i obiteljska pisma. Naslov njene knjige "Obiteljsko srebro" inspiriran je srebrninom koju je kupio otac njene majke, glumac u vodvilju irskog podrijetla Dan Quinlan. "Ta je srebrnina bila znak njegovog društvenog uspona. Kasnije borbe moje majke i njenih sestara oko te srebrnine i njeno kasnije sabiranje na jednom mjestu odlična su metafora za emocionalno naslijeđe u mojoj obitelji".

Sharon O'Brien opisuje svojeg djeda Dana Quinlana kao pravog tiranina, koji je uspio podijeliti obitelj. Kasnije bi svađe trajale desetljećima. Kako kaže, od svih članova obitelji se očekivalo da uspiju u životu, ako žele ostati u obitelji. Takva dinamika, dodaje se, razvila se obiteljima irskih useljenika u devetnaestom stoljeću, kako odgovor na pritisak okoline. "Irski useljenici su u ovoj zemlji naišli na žestoku diskriminaciju. Zato su razvili potrebu za napredovanjem u društvu. Taj pritisak se u mojoj obitelji prenosio s generacije na generaciju. Jednom sam pitala psihijatra o uzrocima depresije, osim onih biokemijskih, i rekao mi je da je u Americi jedan od glavnih uzroka depresije pritisak da se uspije, potreba da se čovjek neprestano natječe. Mislim da je kod nas, irskih useljenika, tu još bilo sjećanje na veliku glad sredinom 19.stoljeća u Irskoj i neprestani strah od siromaštva i propasti".

Sharon O'Brien piše o sebi kao o kćerki koja je ispunjavala očekivanja roditelja i nastojala uspjeti u životu. Pohađala je prestižni Radcliffe College i dobivala najviše ocjene. Tek je kasnije shvatila da su velika očekivanja roditelja u njoj razvila bojazan da nikada neće biti dovoljno dobra, ukoliko ne bude napredovala u karijeri. Kako kaže, njena sestra je bila isključena iz obitelji zbog – kako se vjerovalo - njenih promašaja. "Na drugoj godini studija, zaljubila se, zatrudnjela i vjenčala se. Naša majka je sazvala sastanak sa mnom i bratom i kazala nam da nam je sestra isključena iz obitelji. To me prestrašilo. Mislim da mi je tada bilo dvanaest godina. Na kraju su je ipak primili, ali im je trebalo osam godina da bi prihvatili i njenog supruga".

Sharon O'Brien je prvi puta pala u depresiju preko ljetnih praznika u srednjoj školi, kada se nije imala s kim natjecati i nizati uspjehe. U kasnijim napadima depresije tijekom godina, kaže, imala je pomoć liječnika i lijekova, koju njeni roditelji nisu imali. "Gledam svoje oca i svoju majku, koja pati od teške anksioznosti, za koju danas znamo da je dijelom uzrokovana biokemijom. No, oni nisu na raspolaganju imali oblike pomoći koje danas ima ja. Ipak, imali su podršku obitelji, jer su u obitelji svi neuvijeno govorili o depresiji. Ne moramo uvijek biti savršeni".

Knjigu "Obiteljsko srebro" objavila je izdavačka kuća sveučilišta Chicaga.

XS
SM
MD
LG