Svakog ljeta, vec godinama, Jimmy Buffet odrzava koncerte pred rasprodanim stadionima u gradovima diljem Sjedinjenih Drzava. No, ovog ljeta, “sunshine superman” ima razlog vise da se jos sire i zadovoljnije osmjehuje. Po prvi puta u svojoj dugoj karijeri ima i album na hit ljestvicama!
Jimmy Buffett snimio je vise od 30 albuma, prodanih do sada u 21 milijun primjeraka; autor je klasika Margaritaville, Come Monday, Cheeseburger in Paradise, Far Side of the World, A Pirate Looks at Forty, Son of a Sailor, One Particular Harbor, Volcano, Fins, Havana Daydreaming, Changes in Latitudes, Changes in Attitudes i.... lista se nastavlja; vlasnik je devet Margaritaville barova u Sjedinjenim Drzavama, Meksiku i na Karibima; na Karibe i odlazi kadgod moze, vlastitim hidroavionom ili vlastitom jahtom, od otoka do otoka; autor je tri best-seller romana, upravo radi na cetvrtome, a radio je zajedno i s piscem Hermanom Woukom, na musicalu Don’t Stop the Carnival.
Cijela legija pasioniranih obozavatelja njegove glazbe i nacina zivota koji on kroz svoju glazbu prodaje, a to je bijeg od svega, od sumorne stvarnosti i radne svakidasnjice, upravo dolje, na suncem obasjane plaze i karipske otoke, godinama su vec medju najvjernijim i najodanijim obozavateljima u cijeloj glazbenoj industriji Sjedinjenih Drzava. Zovu se Parrotheads, po uzoru na Deadheads, obozavatelje Grateful Deads, jer kad na Buffettove koncerte odlaze Parrotheads na sebi i nose divlje, egzoticne kostime i zarke tropske boje, od Deadheadsa, po misljenju Jimmyja Buffetta, ipak malo bolje i ukusnije. Svi oni Margaritaville barovi koje Jimmy ima, imaju, naravno, i posebne trgovine u kojima se prodaje prikladna odjeca i oprema za Parrotheadse.
Kad je rijec o businessu, u glazbenom ga svijetu svakako nitko bolje ne obavlja od Jimmyja Buffetta! Jimmy Buffett je “Warren Buffett muzicara”. Tesko je povjerovati da jedan tako uspjesni i tako popularni glazbenik, na cijim je pjesmama –himnama u cast eskapizma - odraslo nekoliko generacija Amerikanaca, nikad do sada nije imao hit-album, samo hit-singlove, a nikada nije dobio niti jednu od prestiznih glazbenih nagrada. Tocnije, nikad do zadnje dodjele Country Music Awards, u Las Vegasu, gdje je Buffet, zajedno s Alanom Jacksonom, odnio prvu nagradu, za njihov proslogodisnji hit It’s Five O’Clock Somewhere.
Tropski trubadur Buffett nije stranac u Nashvilleu. U Music Cityju, kako Nashville zovu, Buffett je svoju karijeru i poceo, pisuci, prvo, za casopis Billboard, a onda i kao skladatelj, pjevac i gitarist; sve je to bilo davno prije nego sto je Jimmy razvio vlastiti, uspjesni stil popa – zvuk i ritam Kariba, sunce, more, plaza, dobra zabava... Na svom najnovijem albumu – License to Chill – a nitko na tu dozvolu nema vise prava od Jimmyja, Buffett je na plazu poveo i mnogog nesvilskog kauboja, cijeli niz, zapravo, talentiranih glazbenika i superzvijezda countryja. Jednostavno ih je, kad ih je sve nasao na okupu u Las Vegasu, pozvao da dodju u njegov studio, u Key Westu. Ideju za album sa country glazbenicima je, kaze, vec dugo gajio, jos otkako je primijetio da mnogi od njih upravo njegove pjesme u svoj repertoar uvrstavaju. Jimmy je u tome vidio dobru priliku, a Jimmy nije covjek koji propusta dobru priliku.
Alan Jackson, Clint Black, Tobby Keith, George Strait, Kenny Chesney, Bill Withers, Nancy Griffith, Martina McBride... tako razlicite country-glazbenike, s tastinama koje su vjerojatno i proporcionalne njihovom statusu zvijezda, vjerojatno nitko ne bi na jednom mjestu mogao okupiti osim Jimmyja Buffetta. No, svi su se, ocito, vrlo dobro snasli u drustvu hedonista iz Key Westa, savrseno im lezi njegova glazba i njegova filozofija – sto juznije, to bolje, sto vise sunca i vode, promjena geografskih sirina uvijek donosi promjenu – raspolozenja. Buffett je za album odabrao 16 pjesama, nekoliko originala i nekoliko svojih starih favorita - skladbe Johna Hiatta, Jerryja Garcije, Hanka Williamsa, Guya Clarka, “buffetizirao” ih, kako sam kaze, i dobili smo album koji je, po misljenju mnogih, jedan od najboljih Jimmyja Buffetta. License to Chill prvi je album No.1 u 34-godisnjoj karijeri tog plodnog, danas 59-godisnjeg autora, rodom iz drzave Mississippi, iz mjesta Pascagoula.
Album License to Chill nije toliko namijenjen Buffettu odanoj Parrothead legiji obozavatelja koliko publici koja Buffetta pamti jos od vremena kad se i poceo probijati u nesvilskim klubovima. Iako je, pocetkom 70-ih, i poceo kao country-glazbenik, License to Chill prvi je, zapravo, country album za Buffetta; odavno je kormilo svog camca okrenuo ka Key Westu i tropskim geografskim sirinama. Njegovi nesvilski korijeni, medjutim, ostali su cvrsti i Buffett je, tijekom godina, imao vise crossover uspjeha na country-ljestvicama. Country je sada prilagodio svom, Florida-folk stilu, a glazbalima tipicnima za country dodao one tipicne za vlastiti zvuk – marimbe i steel drums. Primijenivsi otocne ritmove na country klasike i zacinivsi sve to slide-gitarom Sonnyja Landretha, iz Louisiane, Buffett je, kako rece jedan od kriticara, opet razvio jedan novi glazbeni hibrid koji bi se mozda mogao zvati “all-American world music.”
Jimmy Buffett, “najdrazi sin Key Westa,” autor mnogih zabavnih i lakih, ali i prilicno inteligentnih pjesama, glazbeni je zanr sam za sebe. Album License to Chill zakljucuje jednom Leona Russella - Back to the Island. U njoj, Jimmy se na otok vraca solo (sa svojim Coral Reefers bandom, naravno), a svima nama, Parrotheadsima, ne preostaje nista drugo nego nastaviti sanjati o zivotu o kojemu Jimmy Buffet pise i pjeva.