Kada će Hrvatska postati članica Europske Unije, i što je sve povezano s njezinim ulaskom u Uniju? Na ova pitanja odgovara Nida Gelazis iz washingtonskog Centra Woodrow Wilson, koja je istraživala probleme vezane uz ulazak bivših komunističkih zemalja u Uniju.
Nida Gelazis tvrdi da Europska unija želi da Hrvatska postane članica kada to postanu i Bugarska i Rumunjska, 2007. godine. “No, taj datum nije postavljen kao strogi rok. Datum prijema deset novih članica iz prvog kruga bio je odgađan nekoliko puta” – kaže naša sugovornica. Odgađanje bi ovaj put moglo biti i češće. Naime, Brisel se tek treba uhvatiti u koštac s potpunom integracijom deset novih članica, koje su u Uniju ušle prije nekoliko mjeseci. Što će se dogoditi ako se javnost u Hrvatskoj u međuvremenu potpuno “ohladi” prema Uniji? Je li nemoguće da se neka od zemalja potencijalnih članica – umorna od stalnog postavljanja uvjeta – zahvali na članstvu i odbije ući u Uniju?
Nida Gelazis: Mogu zamisliti takvu mogućnost, takav je rizik postojao i u državama koje su upravo postale članice. Slovačka je dobar primjer, u jednom trenutku dosta se ozbiljno govorilo da zemlja ne bi trebala ući u Uniju. U Češkoj se također ozbiljno analiziralo kakve će posljedice ekonomska politika Brisela imati na njihovo gospodarstvo. Međutim, na kraju, te su zemlje ipak odlučile da uđu u Uniju, i mislim da su pravilno postupile. Jer, što je alternativa? Imate čak i bogatu Norvešku, koja nije članica, ali koja se svakodnevno mora prilagođavati svom okružju. Kada trguje sa susjedima, Norveška mora djelovati prema pravilima Unije – a nema pravo glasa kada se ta pravila donose.
Norvešku često spominju protivnici Unije, dok pristaše članstva u Uniji vole navesti primjer Irske, gdje se standard života otkako je zemlja postala članica dramatično poboljšao. No, mogu li baš sve istočnoeuropske članice računati na uspjeh kakav je ostvarila ta zemlja?
Nida Gelazis: Irska je dobar primjer; dobar su primjer i države koje su nedavno postale članice. Napredak je stvaran i može se izmjeriti. Čak i prije ulaska u Uniju – ako se postavi čvrsti rok, onda ekonomije dobiju zamah, strani ulagači skloniji su investirati, postoji dobar zakonski temelj koji podržava poslovanje, tu je i obrazovana i motivirana radna snaga…
No, tu je i problem koji nije postojao kad je Irska primljena u članstvo – hoće li naime, velike europske zemlje, poput Njemačke i Italije, biti spremne ulagati u nove članice, kada njihovoj ekonomiji danas ne ide tako dobro kao u prošlosti. Kada su hrvatske aspiracije u pitanju, kaže Nida Gelazis, tu je i dodatni upitnik – hoće li hrvatsko članstvo pozitivno djelovati na susjede, pogotovo na Bosnu i Hercegovinu?
Nida Gelazis: Prošli sam tjedan bila na jednom znanstvenom skupu u Grčkoj i to je pitanje bilo postavljeno – kako će Hrvatska u Uniju, ako se ne riješe problemi u Bosni i Hercegovini, odnosno hoće li njezino članstvo destabilizirati tu zemlju? Jer u Bosni žive stotine tisuća hrvatskih državljana – hoće li oni otići iz Bosne u Hrvatsku, ako Hrvatska postane članicom Unije? S druge strane, Bosna i Hercegovina je prilično daleko od članstva u Uniji, a znam da Brisel želi da Hrvatska uđe u Uniju s Rumunjskom i Bugarskom.
Nida Gelazis smatra da bi se ovaj problem možda mogao riješiti ako se privremeno – nekoliko godina nakon hrvatskog ulaska u Uniju - zabrani zapošljavanje stranaca iz država ne-članica, kao što je učinjeno u baltičkim zemljama, koje imaju veliku rusku manjinu.
