Američke tvrtke ulažu velike napore kako bi se prilagodile velikim demografskim promjenama koje su u posljednjih deset godina zabilježene u Sjedinjenim Državama. Među ostalim, radno je mjesto sve raznolikije kada je u pitanju vjerski sastav uposlenika. Uprave korporacija i poduzeća moraju se zbog toga često prilagoditi različitim oblicima prakticiranja i do desetak različitih religija.
Kako se u Americi povećava broj različitih vjeroispovjesti, sve je više i pritužbi na vjersku diskriminaciju na radnom mjestu. Primjerice, kada uposlenik muslimanske vjere od poslodavca zatraži slobodan dan, zbog svog vjerskog blagdana, zakon propisuje da poslodavac treba izaći u susret takvoj želji. Ili kad uposlenik židovske vjere izjavi da mu vjera zabranjuje da radi u subotu, zakon propisuje da poslodavac takve vjerske potrebe uposlenika treba uzeti u obzir pri planiranju rasporeda rada.
Zakon o građanskim pravima iz 1964. godine propisuje da poslodavci trebaju uložiti napore kako bi – u razumnim okvirima – omogućili svojim uposlenicima da prakticiraju svoju vjeru. Zakon propisuje da to poslodavac ne treba učiniti jedino u slučaju da takav postupak za njega predstavlja “neopravdano velik teret.”
Primjenu ovog zakona u Americi prati posebno povjerenstvo, kojem je zadatak osigurati da svaki Amerikanac, bez obzira na rasnu, etničku ili vjersku pripadnost, ima jednake šanse za upošljavanje. Slučajevi vjerske diskriminacije predstavljaju tek dva posto od ukupnog broja slučajeva kojima se bavi ovo vladino tijelo. Većina slučajeva vjerske diskriminacije odnosi se na otpuštanje radnika zbog toga što nije htio raditi na određen dan, njegov ili njezin vjerski blagdan. Čelnik povjerenstva, David Frank, kaže da je u praksi često vrlo teško ustanoviti što predstavlja stvarnu vjersku diskriminaciju. Međutim, njega najviše zabrinjava brz rast broja pritužbi od ljudi muslimanske vjere, koji se – od rujna prošle godine – žale na diskriminaciju na poslu.
"Dovoditi u pitanje posao uposlenika koji je obučen u lako prepoznatljivu nošnju posebne vjerske skupine isto je toliko neprihvatljivo kao što je i neprihvatljivo oduzimanje posla nekome zbog toga što je crnac," kaže David Frank.
Sharifa Alkhateeb, predstavnica jedna američke ženske organizacije koja okuplja muslimanke, kaže da je diskriminacija na radnom mjestu posljedica svojevrsne “demonizacije Muslimana.”
"Nastala je atmosfera straha – zbog toga se i krši zakon, koji zabranjuje diskriminaciju," priča nam naša sugovornica.
Larry Lorber, odvjetnik koji se bavi radnim pravom, kaže da je mnogim manjim tvrtkama vrlo teško promijeniti neke od odredbi iz zakona koji zabranjuje vjersku diskriminaciju. To je za njih, kaže on, jednostavno preskupo.
"Što da čini vlasnik tvrtke čije poduzeće mora, zbog kompetitivnost tržišta, funkcionirati 24 sata dnevno, svih sedam dana tjedno? Očekujemo li od njega da žonglira s rasporedom rada, samo kako bi udovoljio svim potrebama različitih vjera," pita se Larry Lorber.
Avi Schick, pravnik koji radi u newyorškom okružnom tužiteljstvu, smatra da se poslodavci trebaju bolje informirati o zakonskim odredbama. On tvrdi da je za poslodavca najjeftinije prilagoditi se vjerskim potrebama uposlenika. U protivnom, kaže gospodin Schick, poslodavce najvjerojatnije očekuju skupe sudske parnice, zbog vjerske diskriminacije, koje poslodavci u pravilu – gube.