U njujorškom Prirodoslovnom muzeju, nova izložba posvećena je umijeću preživljavanja jedne životinjske vrste koja obitava u gotovo svakom okolišu na Zemlji – od bujnih kišnih prašuma do sprženih pustinja.
Ekipa zoologa stvorila je u jednom kutku Prirodoslovnog muzeja u New Yorku, prirodna staništa desetaka različitih vrsta žaba. Ovi vodozemci imaju na raspolaganju minijaturne bare, skakuću s lista na list – ili, ovisno o vrsti, s grane na granu -, povremeno pogledavajući posjetitelje kroz staklene izloge svojih izložbenih nastambi. Središnji dio postave zauzima skupina majušnih, ali vrlo šarenih žaba, nazvanih ‘otrovne strelice’. Žarkih boja – crvene, žute i plave - ove su žabice vrlo privlačne, ali, mogu biti i smrtonosne.
"Njihova koža izlučuje otrove. Upravo zato ih druge životinje – koje bi se možda njima hranile – izbjegavaju. Osim što su izrazito neugodnog okusa, one mogu svog predatora otrovati, pa čak i usmrtiti, "kaže kKustos izložbe Christopher Raxworthy.
On objašnjava da ove vrste žaba uspijevaju kemijski pretvoriti laganije otrove insekata s kojima se hrane u koncentrirani sloj sluzi na koži, čime postaju pogibeljne po druge životinje. Svaka od tih majušnih žabica sadrži dovoljno otrova da usmrti desetero ljudi. Njihove jarke boje upozoravaju eventualne neprijatelje, koji ih se, uglavnom, klone, tako da su ove žabe aktivne po danu i ne kriju se, za razliku od svojih manje zaštićenih srodnika.
Kako podsjeća kustos Raxworhy, žabe su vrlo korisne po okoliš – jedući insekte, one drže pod kontrolom populacije štetnika. No, civilizacija diljem svijeta sve više steže obruč oko njihovih staništa, danomice ih smanjujući. Mnogi se znanstvenici plaše da bi žabe uskoro mogle izumrijeti i nestati barem iz nekih dijelova svijeta. No, tijekom evolucije, one su pokazale zadivljujuću sposobnost prilagodbe nepovoljnim okolnostima. Jedna afrička vrsta prilagodila se supsaharskoj klimi hiberniranjem tijekom i po osam mjeseci u vrijeme sušne sezone. Kada dođu kiše, te žabe ožive i normalno se razmnožavaju sve do ponovne suše, kada ponovno zapadaju u svoj ‘zimski san’.
Jedna južnoamerička vrsta žaba, kada je napadnuta, zavije leđa u luk i glasa se poput mačke, dok jedna druga vjerno oponaša groktanje svinje. Možda nikada nećemo imati priliku vidjeti neke od tako neobičnih vrsta žaba u prirodi, ali i one i mnoge druge nesvakidašnje vrste tih vodozemaca dostupne su tijekom nekoliko mjeseci u Prirodoslovnom muzeju, u New Yorku.