Irački ministar vanjskih poslova Hoshyar Zebari izjavio je nedavno da će prijenos vlasti s koalicijske uprave na privremenu iračku vladu otvoriti put popravljanju odnosa Bagdada sa tri susjedne zemlje - Sirijom, Turskom i Iranom.
Nakon usvajanja rezolucije Vijeća sigurnosti kojom se potvrđuje prijenos suverenosti na iračku vladu 30.lipnja, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan pozvao je međunarodnu zajednicu da podrži novu vladu u Bagdadu koja bi do kraja godine treba pripremiti i provesti slobodne opće izbore.
Kurdski čelnici u Iraku izrazili su, međutim, nezadovoljstvo činjenicom da rezolucija niti ne spominje privremeni ustav kojim je iračkoj manjini zajamčena određena samouprava. Dvojica čelnih Kurda, Masoud Barzani i Jalal Talabani, zaprijetili su da će se povući iz bagdadske vlasti ukoliko im obećana prava više ne budu zajamčena.
Neki analitičari tvrde da je status kurdske manjine ključ regionalne stabilnosti, te pitanje za koje su Turci, Sirijci i Iranci i te kako zainteresirani. Razloge za to obrazlaže znanstvenik pri vašingtonskom Institutu za Srednji istok, Murhaf Jouejati: “Sirija ima vlastitu kurdsku manjinu, te svaki razgovor o autonomiji Kurda na sjeveru Iraka čini nervoznima ne samo Sirijce, nego druge iračke susjede s kurdskom manjinom – dakle, Turke i Irance. Autonomija Kurda u sjevernom Iraku mogla bi otvoriti apetite kurdske manjine u Siriji, te obnoviti nacionalističke aspiracije svih Kuda…i u Iranu i Turskoj. Dakle, susjedi ne bi blagonaklono gledali na fragmentiranje Iraka.”
Irački ministar vanjskih poslova Hoshyar Zebari nekidan je o tom problemu govorio u Vijeću za vanjsku politiku u New Yorku. On je rekao da kurdski čelnici, ustvari, ne žele podijeliti Irak. Kurdi prihvaćaju teritorialni integritet Iraka, ali žele istovremeno zadržati određenu samoupravu, obrazlaže gospodin Zebari.
Analitičar pri Vijeću za vanjsku politiku David Phillips ukazuje i na zaziranje turskih vlasti od islamskog ekstremizma. U Ankari naime ne bi željeli da šiitska većina u Iraku uspostavi islamski sustav: “Tuske vlasti puno više brine opasnost uspostavljanja islamske republike u Iraku koja bi se mogla širiti izvan granica, te poticati islamističke tendencije u Turskoj. To ih više brine nego sekularni, pro-zapadni federalni entitet koji bi se zvao Irački Kurdistan, koji bi mogao imati i pozitivnog utjecaja u Turskoj.”
Sirija i Iran su, također, vrlo zainteresirani za stabilnost Iraka. Prema mišljenju analitičara Damask je spreman surađivati s Washingtonom na stabiliziranju Iraka. Teheran podržava demokratizaciju Iraka, kao što to čini i Washington, ali – napominje David Phillips – ne iz istih razloga. Iranci se, naime, nadaju da će uspostavljanjem demokracije šiitska večina imati primat u vlasti, a to bi Iranu, gdje su muslimani-šiiti u ogromnoj većini, svakako odgovaralo.
