Nedavna studija pokazalo je da u posljednjih pet godina uopće nije bilo istraživanja o sedam od 35 najopasnijih bolesti na svijetu. Ovaj podatak održava veliki nesrazmjer između bolesti koje odnose najviše života i bolesti koje su zanimljive zapadnim znanstvenicima.
Paula Rochon iz Centra za gerijatrijsku skrb Baycrest u Torontu, bila je jedan od vodećih autora studije o kliničkim istraživanjima: "Važne bolesti i zdravstveni problemi, poput neishranjenosti i ospica, koje su među vodećim uzrocima smrti, uopće se nisu istraživale. Bila su rijetka i istraživanja o malariji, tuberkulozi i proljevu."
Ospice, malarija, tuberkuloza i slične bolesti odnose najveći broj života u zemljama u razvoju, pogotovo u tropskim zemaljama. No, problem ne leži samo u manjku istraživanja ovih bolesti, već i u manjku znanstvenika iz tih zemalja, koji se bave istraživanjima.
Prema riječima Stephena Matlina, izvršnog direktora Globalnog foruma za medicinska istraživanja, ovi podaci ukazuju na postojanje šireg problema: "Vrlo mali udio svjetskih resursa za zdravstvena istraživanja koristi se za liječenje najvećeg dijela svjetskog stanovništva i najučestalijih bolesti na svijetu."
Prošle je godine na zdravstvena istraživanja diljem svijeta utrošeno oko stotinu milijardi dolara, trostruko više nego 1990. No prema procjenama Globalnog foruma za zdravstvena istraživanja, za istraživanja bolesti koja izazivaju 90 posto zdravstvenih problema na svijetu utrošeno je deset posto raspoloživih sredstava.
Profesor Matlin kaže da taj jaz postoji zato što se bogate zemlje i zapadne farmaceutske kompanije koncentriraju na istraživanja bolesti koja su važna za njihova tržišta. Uz to, dodaje on, zemlje u razvoju premalo same ulažu u zdravstvena istraživanja, što je šteta, jer ona mogu donijeti deset puta više prihoda nego što koštaju. Ipak, u zadnje vrijeme se vrijeme za zanemarene bolesti počelo izdvajati sve više – zahvaljujući privatnim zakladama i darežljivim donacijama.
Profesor Jurg Utzinger iz Švicarskog instituta za tropske bolesti kaže da i zapadne znanstvene institucije sve češće otvaraju istraživačke centre u zemljama u razvoju: "U tim centrima rade znanstvenici iz Europe i Sjedinjenih Država, a znanstvenici iz zemalja u razvoju dolaze u institucije poput naše. Tako se ostvaruje stalna razmjena ideja i razvijaju znanstvena partnerstva."
Profesor Utzinger dodaje da će ta partnerstva pomoći zemljama u razvoju da razviju vlastite istraživačke kapacitete i tako smanje jaz u istraživanju bolesti koje su im važne.