Ronald Wilson Reagan rođen je 11. veljače 1911. u Tampicu u saveznoj državi Illinois. Odrastao je u središnjoj Americi. Njegova karijera bila je duga, uspješna i vrlo raznolika - od sportskog komentatora postao je filmski glumac, glasnogovornik konzervativaca, guverner Kalifornije i konačno predsjednik Sjedinjenih Država.
1980. je došao u Bijelu kuću je došao zahvaljujući jačanju konzervativne struje u američkom javnom životu, zalažući se za obnavljanje vjere i ponosa u Americi koju je brinula loša ekonomska situacija i koju je ponizila kriza oko talaca u Iranu, koja je trajala punu godinu dana. U svojem inauguracijskom govoru, predsjednik Reagan je usmjerio zemlju u novom pravcu, koji je uključivao i mijenjanje uloge savezne vlade.
"Ekonomske nevolje kroz koje prolazimo razvile su se u proteklih nekoliko desetljeća. One neće samo nestati u nekoliko dana, tjedana ili mjeseci. No, one će na koncu ipak nestati. Nestat će, jer smo mi Amerikanci, sposobni, kao što smo bili sposobni i kroz cijelu našu prošlost, učiniti sve što treba kako bismo sačuvali ovaj posljednji i najveći bastion slobode. U sadašnjoj krizi, vlada nije rješenje naših problema – ona je naš problem," kazao je u prigodnom govoru.
Novi predsjednik poduzeo je korake kako bi što prije smanjio poreze i ograničio potrošnju u vladi. Nakon recesije 1982, gospodarski rast se naglo intenzivirao, pa je predsjednik Reagan lako osvojio još jedan mandat na izborima 1984. Međutim, još više od ekonomskih uspjeha, Amerikanci su voljeli stil predsjednika Reagana. S velikim su odobravanjem prihvatili njegove napore na jačanju ponosa Amerike na domaćem i njenog kredibiliteta na međunarodnom planu. Posebno je ostao zapamćena njegova reakcija na pokušaj atentata 1981, o kojem je kasnije govorio dostojanstveno i s određenom dozom humora. Četiri godine kasnije preživio je i rak debelog crijeva.
Tijekom njegova dva mandata, pred predsjednika Reagana nametnuo se niz vanjskopolitičkih izazova. U povijest su posebno upisana njegova postignuća na polju kontrole oružje, pogotovo sporazum sa Sovjetskim savezom iz 1987. o uklanjanju nuklearnih raketa kratkog i srednjeg dometa iz Europe. Predsjednik Reagan također je održao četiri summita sa sovjetskim čelnikom Mihailom Gorbačovom, koji su pomogli u ublažavanju hladnoratovskih odnosa između Sjedinjenih Država i Sovjetskog saveza, zemlje koju je predsjednik jednom nazvao "Imperijem zla".
U lipnju 1987, u obraćanju Amerikancima putem radija, predsjednik Reagan govorio je o svojem posjetu Berlinskom zidu.
"Niti jedan Amerikanac, koji iz prve ruke vidi taj beton, te promatračnice naoružane strojnicama, te stražarske kućice, te vojne pse i tu bodljikavu žicu ne može više smatrati da je slobodu zaslužio rođenjem. Zato sam, stojeći tamo, pozvao sovjetskog čelnika, gospodina Gorbačova, da pokaže novu otvorenost prema svijetu rušeći taj zid," rekao je tom prilikom.
U listopadu 1983, predsjednik Reagan odobrio je američku invaziju na Grenadu, nakon marksističkog vojnog udara na tom otoku. Taj se predsjednikov potez i danas smatra jednim od najvećih vojnopolitičkih uspjeha njegove administracije. No, do invazije na Grenadu došlo je dva dana nakon jednog od njegovih vojnopolitičkih propusta - razornog terorističkog napada na vojarnu američkih marinaca u Bejrutu, u kojem je ubijen 241 američki vojnik. Taj je incident na kraju doveo do američkog povlačenja iz Libanona.
Konzervativci u Kongresu pozdravili su predsjednikovu podršku za desničarske pobunjenike u Nikaragvi tijekom osamdesetih. No, administracija predsjednika Reagana našla se pod žestokim pritiskom i demokrata i republikanaca zbog skandala "Iran-Contra" 1986. u kojem je otkriveno da je zarada od tajne prodaje oružja Iranu za oslobađanje američkih talaca preusmjerena pobunjenicima u Centralnoj Americi.
Popularnost predsjednika Reagana nakon tog skandala počela je padati. Povjesničari će dati konačnu ocjenu o tome koliko je ta afera zasjenila postignuća njegove administracije. No, do odlaska iz Bijele kuće 1989, popularnost mu je ponovno počela rasti. U mirovini, bio je najpopularniji od svih bivših predsjednika nakon drugog svjetskog rata.
U pismu američkom narodu 1994, Ronald Reagan otkrio je javnosti da pati od Alzheimerove bolesti, koja pogađa mozak i uzrokuje gubitak pamćenja. Iako mu je pamćenje u poznim godinama slabilo, njegovi konzervativni pristaše nikada nisu zaboravili njegova postignuća, te i danas traže nekoga tko bi nastavio njegovo političko nasljeđe. Što se samog predsjednika Reagana tiče, on je rijetko govorio o samom sebi. Jedna od takvih rijetkih prilika bio je govor studentima u Chicagu 1985.
"U životu ćete imati trenutaka koje nećete nikada zaboraviti, kao što je to za mene bila smrt naših marinaca od ruke fanatičnih terorista u Libanonu. Morate naučiti živjeti s takvim stvarima. No, mogu vam reći da svako jutro, kada se probudim, zahvaljujem Bogu što i je dao priliku da služim svojoj zemlji," kazao je predsjednik Reagan.
Možda će upravo taj optimizam ostati trajno nasljeđe Ronalda Reagana.