Od terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, aktivisti za građanske slobode na ljevici i desnici upozoravaju da u ratu protiv terorizma neke temeljne slobode u Sjedinjenim Državama mogu biti dovedene u pitanje. No pripadnici organa reda i sigurnosti uzvraćaju tvrdnjom da građanske slobode mogu biti zaštićene jedino kroz pojačano praćenje i dodatne mjere sigurnosti.
Sukob između građanskih sloboda i nacionalne sigurnosti predmet je stoljetnih rasprava. Još je rimski državnik Ciceron rekao: “U doba rata, zakoni šute”. No je li to baš tako? Naime, red i sloboda u društvu su važni te se postavlja pitanje što ima prednost, naročito u ratnim vremenima.
I tko o tome odlučuje? - upitali smo Jeffreya Rosena, profesora prava na Sveučilištu George Washington. "Brine me to što ljudi uslijed straha mogu donijeti loše odluke. Drugim riječima, oni su možda odustali od nekih svojih sloboda, bez da su puno dobili na polju sigurnosti. Velik dio bojazni koje su se pojavile nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. usmjerava se upravo na tu činjenicu."
Zbog toga što su političari izloženi pritisku da u ratu protiv terorizma budu proaktivni, profesor Rosen kaže da zakon kojim se želi ojačati sigurnost zemlje može u konačnici ugroziti individualne slobode. U raznim razdobljima povijesti Sjedinjene Države su bile spremne riskirati svoje građanske slobode uslijed straha za nacionalnu sigurnost. Mnogi analitičari podsjećaju na prvi svjetski rat i razdoblje koje je uslijedilo neposredno nakon rata kada su pritvarani anarhisti i komunisti, a useljenici su ponekad deportirani zato što su izražavali svoje - za tadašnje američko društvo - neprihvatljive političke stavove.
Tijekom drugog svjetskog rata, nedugo nakon napada na Pearl Harbour, predsjednik Franklin Roosevelt odobrio je premještanje nekih 110 tisuća Japanaca i Amerikanaca japanskog podrijetla sa Zapadne američke obale u zatvoreničke centre u unutrašnjosti zemlje. Douglas Kmiec, koji predaje ustavno pravo na Sveučilištu Pepperdine u Malibuu, u Californiji, kaže da u izvjesnom smislu razumije ovu mjeru: "Slažem s izjavom jednog od sudaca Vrhovnog suda koji je rekao: 'Trebate ocjenjivati te događaje u kontekstu vremena u kojem su se dogodili, a ne 20 godina kasnije'."
Gotovo svi stručnjaci se slažu da su se građanske slobode u Sjedinjenim Državama kroz povijest stalno širile. I propisi iz posebnog paketa sigurnosnih zakona, donesenog nakon terorističkih napada 2001. godine, ne odnose se na američke državljane koji se bave djelatnostima zaštićenima prvim amandmanom Ustava, a koji jamče slobodu govora, tiska i udruživanja.
Analitičari kažu da je možda najvažniji čimbenik u očuvanju ravnoteže između reda i sloboda u američkom društvu sustav kontrole između tri grane vlasti, izvršne, zakonodavne i pravosudne. Politički analitičar Angelo Codevilla sa Sveučilišta Boston vjeruje da red i sigurnost u svakom društvu moraju ići jedno s drugim, poglavito u Sjedinjenim Državama:
"Pogrešno je vjerovati da se mora birati između reda i slobode. Na primjer, Nicolo Machiavelli nije se zalagao za građanske slobode pa ipak bio je veoma jasan u isticanju da se red i sigurnost ne mogu uspostaviti pukim nametanjem policijskih mjera. Sigurnost i red dolaze od građana samih. Politički teoretičar Alexis de Tocquille rekao je da Sjedinjene Države imaju najmanji policijski državni aparat pa ipak u njima vlada najveći red. Dakle, red i sloboda ne isključuju nužno jedno drugo."
Većina analitičara se slaže da je, ovdje u Sjedinjenim Državama, jedna od temeljnih dužnosti vlade da održi red u skladu sa zakonom kako bi mogli što više koristiti slobode. U tom smislu oni kažu da su red i sloboda saveznici te da se u jednom od njih ne može uživati bez onoga drugoga.