Ovih dana svijet su obišle nove slike brutalnog zlostavljanja iračkih zatvorenika u bagdadskom zatvoru Abu Ghraib, koje je prvi objavio dnevnik "Washington Post". Otkriće novih fotografija samo je otežalo američke probleme u Iraku.
Zatvorenik Saddam Saleh Aboud priznao je da je on zapravo "prerušeni Osama bin Laden" nakon što su ga vojnici u Abu Ghraibu danima tukli, pokrivali mu glavu kukuljicom, prijetili mu silovanjem, skidali ga do gola i bombardirali glasnom glazbom. Kasnije je izjavio za "New York Times" da je bio spreman priznati bilo što samo da bi izbjegao mučenje.
Mučenjem nije teško natjerati ljude da progovore, no teško je reći govore li istinu – upozoravaju stručnjaci. Ukoliko ne govore, zašto uopće pribjeći mučenju? Stručnjaci poput Johna Pikea, direktora organizacije za sigurnosna pitanja GlobalSecurity.org, ističu da su Sjedinjene Države sučeljene s nezapamćenom prijetnjom.
"Mislim da su obavještajne službe u ratu protiv terorizma skinule rukavice, da i predsjednik Bush i Kongres i obje stranke, shvaćaju da su napadi od 11. rujna promijenili pravila ponašanja, a to je dovelo do izmjena u pravilima ispitivanja," kaže gospodin Pike.
Kada su Sjedinjene Države otišle u Irak, kaže gospodin Pike, pojavila se potreba za dodatnim obavještajnim podacima. Kako je ustanak jačao, tako su informacije koje su mogle spasiti američke živote postajale sve važnije, čak i ako je za njihovo dobivanje bilo potrebno upotrijebiti oštrije metode ispitivanja.
"Koalicijske su snage zatvarale ljude za koje se vjerovalo da imaju veze s ustankom. Neki od njih su možda bili lojalisti bivšeg režima. Mislim da su na njima koristili oštre metode ispitivanja, jer im se žurilo da dođu do informacija. Trebalo je doznati gdje im se skrivaju suradnici, odakle im stiže novac i gdje im je pohranjeno oružje," kaže naš sugovornik.
Izlaganje zatvorenika jakom pritisku, koji se bliži mučenju, može biti korisno, kaže Phil Giraldi, bivši tajni agent CIA-e. On ne smatra da je neprihvatljivo izlagati zatvorenike neugodnim položajima i situacijama, kao što je pokrivanje glave kukuljicom, što na neko vrijeme otežava disanje. Međutim, ispitivanje oštrije od toga, upozorava gospodin Giraldi, rijetko daje rezultata.
"Jasno je da će netko, kome se zadaje jaki bol da bi dao određene odgovore, vjerojatno dati upravo one odgovore koji se od njega traže, čak i ako nisu istiniti. Zato mislim da je mučenje vrlo upitno kada se radi o pouzdanosti rezultata," kaže on.
Gospodin Giraldi dodaje da se, u svakom slučaju, od zatvorenika u Abu Ghraibu, nije imalo mnogo što doznati, jer su većinom uhvaćeni u prilično rutinskoj akciji.
"Gotovo svatko u zatvoru je bio uhvaćen u neku mrežu. U mnogim slučajevima, vlasti nisu čak niti bile svjesne koga imaju u rukama. Kada hvatate ljude za koje znate da su teroristi, svjesni ste koga imate u zatvoru i vjerojatno prema njima imate manje suosjećanja i spremni ste ih izložiti oštrijem ispitivanju. U ovom slučaju, mislim da su vojnici mučili velik broj ljudi iz razloga koje je prilično teško definirati," smatra gospodin Giraldi.
Za takvo ponašanje uopće nije bilo razloga, kaže Milt Bearden, bivši agent CIA-e, koji je u Afganistanu vodio tajne operacije protiv Sovjeta. Izlaganje zatvorenika stresu, kaže on, ne vodi nikamo, pogotovo ukoliko pokušavate naći nepostojeće oružje za masovno uništavanje. Prema riječima gospodina Beardena, da biste dobili pouzdane informacije, morate steći povjerenje zatvorenika, a za to treba vremena.
"Morate uspostaviti dobar odnos sa zatvorenikom. Dobro ispitivanje gotovo se nikada ne oslanja na psihološke igre između dva ljudska bića, niti na besmislice poput izlaganja stresu, koje smo vidjeli na ovim fotografijama. Ne mogu vjerovati da bi takve kriminalne metode, koje se osnivaju na slabljenju volje zatvorenika opscenim radnjama, mogle bilo koga natjerati da progovori," ističe naš sugovornik.
Gospodin Bearden dodaje da je pritisak da se počnu koristiti oštrije metode ispitivanja morao doći s vrha. John Pike slaže se s tom ocjenom. Kako kaže, stotine fotografija iz Abu Ghraiba pažljivo su složene, a vojnici na njima postavljeni u određene poze.
"Tko god je slikao te fotografije zaključio je da neprijatelj više od toga da ga ubije američki vojnik strahuje od toga da ga ponizi američka vojnikinja. Postoji zabrinutost da su ti vojnici niskog ranga, kojima će se suditi pred vojnim sudovima, zapravo samo ispunjavali naredbe, dakle, da te oblike pritiska nisu smislili oni sami, već da se radilo o sustavnoj politici, koja je odobrena visoko u lancu zapovijedanja," kazao je gospodin Pike.
Neki kritičari kažu da su fotografije možda bili namijenjene rasparčavanju izvan zatvora kako bi se pobunjenici demoralizirali. No, možda su, kažu drugi, dapače imale potpuno suprotni učinak i intenzivirale ustanak, te ogorčile javnost u muslimanskim zemljama. I predsjednik Bush i ministar obrane Donald Rumslfed izrazili su zgražanje nad metodama ispitivanja korištenim u Abu Ghraibu. General-bojnik Geoffrey Miller, koji je te metode donio u Bagdad iz mornaričke baze Guantanamo Bay na Kubi, najavio je da zatvorenici više neće biti izloženi prevelikom stresu, te da će se kukuljice koristiti vrlo selektivno.
