Svježa salata i rajčice za mnoge su ljude najnormalnija stvar na svijetu. No, za buduće astronaute, koji će po godinu dana ili više provoditi na Mjesecu ili Marsu, ovi jednostavni zemaljski užici mogli bi biti rijetka radost, od koje bi, već na samu pomisao, potekla voda na usta.
Odgovor na takve probleme nudi se u - svemirskim staklenicima. Ne samo što bi astronaute učinili djelomično samodostatnim, svemirski staklenici značajno bi smanjili troškove dugih misija. Manje zamrznutih i osušenih obroka, manje vode, pa čak i manje kisika trebalo bi utovariti na buduće svemirske letjelice s ljudskom posadom.
Premda nas od uzgoja svježeg povrća u samostojećim svemirskim staklenicima dijeli još najmanje petnaestak godina, znanstvenici već sad testiraju eksperimentalne staklenike u iznimno teškim uvjetima na Zemlji - jedno od takvih mjesta je laboratorij na otoku Devon, u kanadskom dijelu Arktika. U tom se laboratoriju, već tri godine, uzgajaju razne vrste zelene salate, u stakleničkim komorama s različitim svjetlom i pritiskom. Od drugog bilja, proučit će se cikla, razne repe, soja, rajčice, te paprike.
Za svemirsku misiju u trajanju od godine dana, još bi se i moglo utovariti dovoljno hrane i vode, kaže Rob Ferl, direktor Centra za biotehnološka istraživanja Sveučilišta Floride, ustanove koja blisko surađuje s NASA-om. No, dodaje on, misija na Mars zahtijeva da letjelica posjeduje bioregenerativni sustav, u kojemu će biljke stvarati hranu iz ljudskog otpadnog materijala. A, u procesu stvaranja hrane, stvarat će se i kisik i pročišćavati voda.
Znanstvenici su već čak i izradili jelovnik vegetarijanskih jela za posadu od šest osoba, koji bi se ponavljao svakih deset dana, a u potpunosti bi bio namiren biotehnološkim jedinicama u samoj svemirskoj letjelici.