Najbrojniji i najbolje obrazovan naraštaj Amerikanaca ovih godina počinje razmišljati o mirovini. Sve više sveučilišta sprema se pomoći budućim umirovljenicima da svoje "zlatne godine" provedu što ugodnije.
Poslijepodnevni tečaj joge, koji vodi Andrea Moore u "umirovljeničkom selu" na sveučilištu Penn State, ima trinaest polaznika, svih starijih od 70 godina. Andrea Moore je studentica četvrte godine kineziologije. Kako kaže, kada je doznala da je u okviru sveučilišta otvoreno novo naselje za umirovljenike, odlučila je ugrabiti priliku da bi radila s njima. Umirovljenici na Penn Stateu ne žive u domu. Većina ih živi u vlastitim stanovima ili kućama, jer su još uvijek uglavnom zdravi i relativno mladi. Redovito se viđaju s prijateljima i idu na sveučilišne nogometne i košarkaške utakmice. Njihovo naselje samo je jedna od niza sličnih zajednica koje u zadnje vrijeme niču diljem zemlje.
Jan Jacobs, članica uprave sveučilišta Penn State, također je angažirana u vođenju 'umirovljeničkog sela'."Mislim da je ta ideja popularna na velikim sveučilištima diljem zemlje. Mi nismo nikakva iznimka. Imamo veliku Udrugu diplomaca, koji i danas osjećaju vezu sa svojim matičnim sveučilištem, pa smo pomislili da bi neki od njih možda željeli ponovno živjeti ovdje, kao što su živjeli u svojim studentskim danima".
Trenutno prosječna dob stanovnika "umirovljeničkog sela" na sveučilištu Penn State iznosi 77 godina. S obzirom da je pola stambenih jedinica u selu još uvijek prazna, sveučilište se nada da će privući nove klijente, kao što su Laura Mitchell i njen suprug Garrett, koji su doselili u selo prošlog ljeta. "Garret je ovdje diplomirao. Živjeli smo u okviru sveučilišta nekoliko godina prije nego što smo se vjenčali. Život ovdje ima mnogo prednosti. Tu su razne sportske i kulturne priredbe koje nas zanimaju. Čak možemo ići i na nastavu, ukoliko želimo".
Hope Coder također je preselila u umirovljeničko selo sa suprugom. Kako kaže, nije htjela da im djeca razmišljaju o tome kada bi ih trebalo preseliti u dom umirovljenika. Cooderovi nisu oklijevali prodati kuću i preseliti u Penn State. Ron Cooder proveo je karijeru u američkom ratnom zrakoplovstvu i, zajedno sa suprugom, živio je svugdje po svijetu. Garretu i Lauri Mitchell, međutim, nije bilo lako oprostiti se od kuće u kojoj su živjeli godinama. "Tu smo kuću izgradili 1953. Znali smo svaki kamen i svaku vlat traev oko njen. Bilo nam je vrlo teško odseliti".
Ipak, danas, okružen prijateljima u "umirovljeničkom selu", Garret Mitchell ne žali za starim životom. Kako kaže, ponovno živi kao student – stalno u dobrom društvu, s malo obveza i mnogo vremena za zabavu.
