Američki savezni zakoni štite divlje konje. Zakonom o divljim konjima iz 1971. zabranjeno je ubijanje divljih konja i magaraca te je propisano da se o krdima ovih životinja mora voditi briga. No, to je lakše reći nego učiniti, pogotovo ako se uzme u obzir da u deset država američkog Zapada ima 39 tisuća divljih konja i magaraca, koji se razmožavaju po stopi od dvadeset posto godišnje. Većina tih životinja – njih čak 60 posto živi u saveznoj državi Nevadi.
Billie Young stoji u blatnoj lokvi u podnožju snijegom pokrivenih obronaka planine Spring. Kao predsjednica Nacionalne udruge za zaštitu divljih konja, gospođa Young jedna je od niza neumornih volontera, koji putem telefona pokušavaju pronaći dom za divlje konje, poput 19 mustanga koji se trenutno nalaze u koralu obližnjeg Ureda za upravljanje zemljištem. Gospođa Young i njeni volonteri godišnje organiziraju dva "usvajanja". Usvojeni mustanzi obično koštaju nove vlasnike oko 125 dolara, što nije velika cijena za životinju koja simbolizira slobodu Divljeg zapada.
S gospođom Young ulazimo u koral. Pokazuje nam Romea, smeđeg ždrijepca crne grive i crnog repa. Romeo zadovoljno pase travu. "On je divne naravi. Stvarno je prilagodljiv. Vrlo je okretan i bit će dobar u svakoj disciplini koju mu novi vlasnik odabere," kaže nam.
Divlji konji, koji već stoljećima slobodno lutaju pustinjama i prerijama američkog Zapada, vrlo su otporni, zahvaljujući velikoj prirodnoj konkurenciji i siromašnoj ishrani. Billie Young kaže da je ta nezahtjevnost u ishrani samo jedna od razlika koja dijeli divlje od domaćih konja.
"Divlji konj ovisi o svojoj obitelji, bez koje ne može opstati. Dakle, kada se jednom razvije veza između vas i divljeg konja, postajete njegov član obitelji, za kojega će učiniti sve. Takve veze ne možete imati s domaćim životinjama," opisuje naša sugovornica.
Svake godine, ljudi diljem zemlje usvajaju oko šest tisuća divljih konja. No, još uvijek ih u divljini ima više nego što ih se može prehraniti na zapadnim prerijama. Gospođa Young objašnjava da su se efekti prevelikog razmnožavanja, suše i sve manje slobodnog prostora jasno vidjeli na konjima koji su uhvaćeni u blizini kanjona Red Rock kod Las Vegasa.
"Bili su mršavi poput kostura – sama kost i koža. No, svi su se oporavili. Nije nam uginuo niti jedan," kaže gospođa Young.
Nažalost, krdo iz kanjona Red Rock moglo bi zauvijek nestati. Danas se sastoji od samo 25 grla, što nije dovoljno da bi se održala zdrava genetska raznovrsnost u krdu. S druge strane, u drugim dijelovima američkog Zapada, divlji se konji razmnožavaju po gotovo alarmantnoj stopi od 20 posto godišnje.
"Broj divljih konja udvostručavat će se svake četiri godine i neće biti dovoljno ispaše za sve njih," upozorava Dean Bolstead, stručnjak za divlje konje i magarce pri Uredu za upravljanje zemljištem. On dodaje: "Tako velik broj konja počet će utjecati na staništa drugih divljih vrsta, na zdravlje pašnjaka i sve one koji koriste državno zemljište. Jasno je da ih ima previše i da to nije dobro ni za njih, ni za bilo koga drugoga. Moramo nešto učiniti."
Da bi se broj divljih konja smanjio na prihvatljivu razinu od 25.000 grla u cijeloj zemlji, savezni Ured za upravljanje zemljištem mora udomiti oko 14.000 grla. No, svake godine, rađa se gotovo osam tisuća nove ždrebadi, što komplicira ove napore. Savezni dužnosnici žale se na nedostatak sredstava. Savezna je vlada smanjila izdvajanja za divlje konje s 35 na 29 milijuna dolara godišnje. Novi proračun predviđa izdvajanje novih 10 i pol milijuna dolara za kontrolu plodnosti divljih konja. Međutim, za usvajanje divljih konja nije izdvojeno ništa, a upravo se program usvajanja smatra najslabijom karikom u lancu brige o divljim konjima.