Novi memoar Jamesa Freya, pod naslovom “A Million Little Pieces” – “Milijun komadića” – dobio je mnoga priznanja zbog neuvijenog i iskrenog pristupa temi alkoholizma. James Frey nije pobijedio ovisnost o alkoholu i drogama zato što je slijedio upute stručnjaka, već zato što se uzdao u sebe. U razgovoru za Glas Amerike, govorio je o svojoj borbi s alkoholom te o razlozima zbog kojih je osobna iskustva odlučio sakupiti u knjigu.
James Frey kaže da većini knjiga koje se bave temom alkoholizma nedostaje iskrenosti, dok neki drugi tekstovi alkoholizmu čak pripisuju i određenu dozu avanturizma. Frey takve tvrdnje u potpunosti odbacuje i naglašava da alkoholizam nije ništa drugo nego strašna bolest. Metode kojima se koriste rehabilitacijske ustanove nisu učinkovite i većinu ovisnika ne izliječe, tvrdi James Frey. Upravo je iz tih razloga napisao knjigu “A Million Little Pieces”, jer je osobnim metodama – pomoću kojih je prevladao svoju ovisnost – želio pomoći drugima.
Premda je odrastao u obitelji pune ljubavi i brige, Freyu je bilo svega 10 godina kad je počeo piti. Uskoro nakon toga počeo se i drogirati. Dugi je niz godina pio i drogirao se, a pomoć nije tražio, jer ju jednostavno nije želio. Kad su ga roditelji htjeli upisati u rehabilitacijski centar zaprijetio je da će napustiti i centar i cijelu obitelj. Kao posljedica takvog stava, njegova se ovisnost tijekom godina samo pogoršavala, što ga je na koncu ipak prisililo da se prijavi u centar za ovisnike.
Gospodin Frey se prisjeća dana koje je proveo u tom centru, vremena koja nisu bila nimalo laka. U to se vrijeme oporavljao i od ozljeda koje je zadobio prilikom pada u pijanom stanju: slomio je nos, izbio prednje zube i zadobio potres mozga zbog čega mu je sašiveno 40 šavova. No, James Frey kaže da mu je bilo mnogo teže pretrpjeti simptome uzrokovane naglim prestankom uzimanja alkohola – kako je zahtijevao program rehabilitacije. Neprestano se tresao i povraćao. Srce mu je neredovito kucalo i bulaznio je. Osim fizičkih simptoma patio je i od psihičkih. Obuhvatili su ga snažni osjećaji tuge, gnijeva i smetenosti protiv kojih se nije mogao boriti bez pomoći – alkohola. Iako je nakon nekog vremena napustio centar, gospodin Frey kaže da se bez potpore osoblja koje je za njega skrbilo i koje mu je davalo podršku, ne bi mogao sam izvući iz krize.
Gospodin Frey je, liječeći se, odbacio uobičajeni proces rehabilitacije u 12 faza, uvjeren da ta metoda dodatno komplicira proces oporavka. Znao je da mora postići samo jedno: prestati piti. U tome je i uspio, kako kaže, jednostavnom, iako ne uvijek lakom metodom. Otišao bi namjerno u birtiju kako bi bio u prisutnosti alkohola i kako bi postao svjestan da je odluka da li da pije ili ne posve u njegovim rukama. Naručio bi piće, stavio čašu pod nos da bude siguran da se alkoholu može oduprijeti. Dan za danom vježbao je snagu volje, koja je jačala, i od jednom je mogao biti bez alkohola.
Otkako je trijezan, gospodin Frey kaže da su ga napustili i strašni osjećaji tuge i gnijeva koji su ga nekoć obuhvaćali kao posljedica alkoholizma. James Frey dobro zna kako ovisnost o alkoholu može uništiti čovjeka, no on zna i kako ju pobijediti. Memoar pod naslovom “A Million Little Pieces” – Milijun komadića – svjedoči o njegovoj uspješnoj borbi protiv te bolesti.