Suđena bivšim direktorima vodećih američkih kompanija, optuženim za financijske prijevare i druga krivična djela, otkrilo je javnosti cijeli skriveni svijet direktorskih privilegija. Zahvaljujući rupama u postojećim zakonima, kompanije uglavnom ne moraju prijavljivati raznorazne oblike nagrađivanja članova svojih uprava, koji izlaze iz okvira njihovih plaća i vlasništva dionica. Ipak, mnoge su privilegije ipak izišle na vidjelo pred sudom.
Tako je suđenje Marthi Stewart, koja je izgradila svoje bogatstvo na kuharicama i savjetima za kućanice, a optužena je za nezakonito trgovanje dionicama, pokazalo da je gospođa Stewart od svoje kompanije Martha Stewart Living Omnimedia tražila da joj godišnje plati nadoknadu od 17 tisuća dolara za privatnog vozača, kao i za odlaske frizeru, kavu i drugo.
Bivši čelnici industrijskog konglomerata Dennis Kozlowski i Mark Swartz, pokazalo se na njihovom suđenju, također su uživali u velikoj darežljivosti svoje kompanije, koja je njihovoj djeci plaćala školarine u privatnim školama, a supruzi gospodina Kozolowskog platila je proslavu rođendana na Sardiniji, na koju je potrošeno ukupno milijun dolara.
U brakorazvodnoj parnici Johna Welcha, bivšeg direktora General Electrica, pokazalo se da je njegova kompanija gospodinu Welchu plaćala stan na Manhattanu i da mu je kupovala karte za utakmice New York Kniksa.
Kompanija Oracle platila je 2000. svojem direktoru preko osam tisuća dolara za "troškove osobnog fitnessa", a kompanija Gilette je, uz plaću od gotovo tri milijuna dolara, svojem direktoru Jamesu Kiltsu platila preko tri tisuće dolara za troškove parkiranja.
Prosječni direktor velike javne kompanije danas zarađuje preko deset milijuna dolara godišnje, gotovo dvadeset puta više nego 1981. i pet stotina puta više od prosječnog uposlenika.