“Čovjek iz Davosa susreće Homo Balcanicusa – Analiza politike međunarodne zajednice u jugoistočnoj Europi” naslov je izlaganja koje je jučer održano u Centru Woodrow Wilson, ovdje u Washingtonu. Gost je bio Gordon Bardos, iz Instituta za međunarodne odnose Harriman na newyorškom sveučilištu Columbia. Glavna postavka njegova izlaganja glasi: međunarodna je zajednica prilično naivna u svom pokušaju da nametne vlastiti politički i razvojni model balkanskim narodima.
“Čovjek iz Davosa” je tipizirani lik međunarodnog stručnjaka, tehnokrata i pragmatika, koji preko noći želi riješiti sve balkanske probleme. Gordon Bardos ga je nazvao po švicarskom gradiću u kojem se svake godine sastaje svjetska, pogotovo zapadna politička i ekonomska elita. “Homo Balcanicus” je također tipizirani lik, “čovjek s terena”, koji se pouzdaje više u emocije, a manje u razum, više u povijest nego u ekonomiju. “Radi se o ideal-tipovima, klišejima” – objašnjava Gordon Bardos naglašavajući da i na Zapadu – među političarima, raznim stručnjacima i diplomatima - ima mnogo Homo Balcanicusa, dok na Balkanu, naravno, ima i “ljudi iz Davosa”.
No, razlike između ove dvije paradigme – zapadne i balkanske - su ipak u velikoj mjeri stvarne i one objašnjavaju zbog čega Washington i Bruxelles imaju toliko problema u obnovi i moderniziranju Balkana. "Međunarodna zajednica stavlja prevelik naglasak na materijalni, ekonomski aspekt života, a zanemaruje, ili uopće ne razumije, psihološku prirodu problema u regiji".
Zbog toga, kaže Gordon Bardos, postupanje međunarodne zajednice često kao da je inspirirano marksističkom filozofijom: ‘najvažnija je ekonomska obnova regije, sve ostalo je sekundarno; a što sami ljudi misle o tome kako bi trebala izgledati njihova zemlja – najmanje je važno.’ “Ljudi u regiji imaju dojam da ih međunarodna zajednica smatra budalama” – kaže Gordon Bardos. On međunarodnim stručnjacima koji rade u regiji, kao i zapadnim diplomatima i političarima koji u nju navraćaju, najviše zamjera nerazumjevanje nacionalizma, koji od svih društvenih čimbenika najjače utječe na događaje u regiji. “Preokupirani smo državnim granicama koje su često umjetne, rokovima za održavanje izbora, pojedinim ličnostima poput Miloševića, Karadžića i Mladića. Ne razumijemo da je stvarnost tih zemalja koncentrirana u jednoj jedinoj ideji – interesu nacije, nacije koja nije omeđena državnom granicom, koju ne predstavlja samo jedan političar” – kaže Gordon Bardos.
On smatra da bi međunarodna zajednica na Balkanu trebala mijenjati svoju taktiku."Prvo, treba izbjegavati miješanje u visoku politiku. Tu mislim na praksu smjenjivanja visokih političkih dužnosnika od strane raznih međunarodnih povjerenika, što se stalno prakticira u Bosni i Hercegovini. Štetno je i to što vršimo pritisak da se Tribunalu izruče optuženi za ratne zločine. Njihov odlazak u den Haag neće – šire gledano - zapravo ništa bitnije promijeniti. Po mom mišljenju, međunarodna zajednica treba se isključivo koncentrirati na manje ambiciozne projekte vezane uz izgradnju civilnog društva – obrazovanje novinara, pomoć malom poduzetništvu, uvođenje zajedničkih tablica na automobilima i slično".
Gordon Bardos, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Columbia smatra da je najvažnije da međunarodna zajednica shvati da su mnogi zadaci na Balkanu dugoročni, te da se problemi mogu riješiti jedino na regionalnoj, a ne državnoj razini.