Dvije vodeće političke stranke u Sjedinjenim Državama koriste složen i konkurentski sustav za izbor svog predsjedničkog kandidata. Većina saveznih američkih država održava tzv. Primarne stranačke izbore u kojima registrirani članovi Republikanske i Demokratske stranke mogu glasovati za kandidata za kojeg vjeruju da će dobiti nominaciju. Druge države održavaju sastanke izbornog odbora ili konvencije, gdje se članovi stranke okupljaju na lokalnoj razini kako bi izrazili svoju podršku određenom kandidatu. Onaj koji osvoji najveći broj glasova dobiva sve glasove izaslanika za stranačku konvenciju iz te države, gdje se i službeno proglašava predsjednički kandidat. Države s većim brojem stanovnika imaju i veći broj izaslanika.
U praksi, kandidat koji ima većinu glasova izaslanika na konvenciji, osvaja stranačku nominaciju. U ovom trenutku, na dan izbora u Wisconsinu, još uvijek pet demokrata sudjeluje u utrci za nominaciju. S republikanske strane nitko se nije suprotstavio predsjedniku Bushu, tako da je on sigurni kandidat svoje stranke.
Posljednjih godina u više navrata su značajnu podršku birača dobivali i tzv. kandidati 'treće stranke' za predsjedničke izbore, međutim, nikad nijedan od njih nije osvojio dovoljan broj glasova da bi ušao u Bijelu kuću.