"Ratna zbivanja u središnjoj Bosni ispričana su 'naglavačke', jer se hrvatska vojska – ustvari – branila, dok su muslimanske snage bile agresori" - tvrdi povjesničar i umirovljeni časnik američke vojske Charles R. Shrader u nedavno objavljenoj knizi o hrvatsko-bošnjačkom sukobu u Bosni i Hercegovini.
Knjiga ”The Muslim-Croat Civil War in Central Bosnia” bio je povod za razgovor Žorža Crmarića s gospodinom Shraderom.
Odakle tako velika razlika u tumačenju zbivanja u središnjoj Bosni u razdoblju između 1992. i 1994. godine? Kako to da nakon deset godina jednog načina tumačenja bošnjačko-hrvatskog sukoba, gospodin Charles Shrader iznosi potpuno suprotnu varijantu u kojoj Armiju BiH optužuje za agresiju na hrvatske enklave, s ciljem “čišćenja” Hrvata iz središnje Bosne? Gospodin Shrader smatra da za to postoji više razloga:
“Prvi izvještaji, uključujući i teorije koje su se koristile u Sudu za ratne zločine u Den Haagu, kao i propaganda koju je širila muslimanska vlast, utjecali su na formiranje sadašnjih stajališta. Ona su se, međutim, temeljila na djelomičnim informacijama… promatrači koji su tada bili na terenu nisu mogli doći do cjelovite slike. Samo se pogledom unatrag može sagledati sve činjenice zajedno – i na taj sam način i ja shvatio da je cijela priča ispričana “naglavačke”.”
Negdašnji profesor povijesti u vojnok akademiji West Point, te u Školi glavnog stožera u Fort Leavenworthu i u Ratnoj školi američke vojske, Charles Shrader, smatra da će s vremenom biti preispitane neke od kazni izrečene pred Haškim tribunalom za ratne zločine.
“Mislim da su se mnoge od presuda, ustvari i same optužnice, temeljile na informacijama koje su bile, najblaže rečeno, nepotpune. Tužitelji su djelovali na temelju netočnih podataka. Zbog toga mislim da će – kad sve bude objavljeno, te dobijemo jasniju sliku o onome što se događalo – uslijediti preispitivanje izrečenih kazni.”
Profesor Shrader izdvaja slučaj Darija Kordića – slučaj s kojim je, kako kaže, vrlo dobro upoznat. On smatra da je Kordić osuđen za cijeli niz zločina za čije izvršenje nije bio odgovoran. "Kordić – koliko sam ja uspio utvrditi – nije nikoga ni dotaknuo, nije naredio da se bilo koga siluje, ubije, ili da mu se oduzme vlasništvo. No, na temelju teorije tužiteljstva da je Kordić zbog navodne zapovjedne odgovornosti kriv za sve što je naređeno – izrečena mu je vrlo visoka kazna. Istovremeno, srpski kriminalci koji su, na primjer, bili zapovjednici logora, te su ubijali i silovali ljude – oni su bili kažnjavani s manje od deset godina zatvora.”
Povjesničar Charles Shrader zagovara teoriju prema kojoj su Hrvati u središnjoj Bosni bili žrtve muslimanskog napada, a jedan od razloga za to bio je plan da nova Bosna i Hercegovina bude država u kojoj će dominirati muslimani. “Informacije koje sam pročitao ukazuju na to da je Izetbegović imao aspiracije ka stvaranju prve muslimanske države u Europi. Njegov poziv stranim 'mudžahedinima' čini ovu tvrdnju vjerodostojnom. Smatram da je to bio krajni cilj.”
Charles Shrader kaže da su “mudžahedini” stigli u središnju Bosnu u prosincu 1992. ili siječnju 1993. godine, stvarajući atmosferu terora, napadajući i vršeći protunapade. Situacija je zbog tih – kako ih je nazvao – terorističkih akcija postala još užasnija za sve strane u sukobu, dodatno pridonoseći međusobnoj netrpeljivosti između muslimana i Hrvata. Gospodin Charles Shrader zaključuje da je takvo stanje navelo Hrvate da jačaju svoju obranu, te se – prema njegovoj formulaciji – “aktivno brane.”
