U nizu nedavnih izbora u zemljama nastalima raspadom bivše Jugoslavije pobjedili su nacionalisti. O daljnjem utjecaju vjerskog nacionalizma na području Balkana govorilo se nedavno na skupu u washingtonskom centru Woodrow Wilson.
Neki stručnjaci za Balkan kažu da ratovi na području bivše Jugoslavije, te iskustvo iz drugog svjetskog rata, pokazuju da, čak i danas, vjera i neki vjerski nacionalistički čelnici pogoršavaju umjesto da popravljaju političku situaciju na Balkanu. Profesor Vjekoslav Perica sa Sveučilišta Minnesotte kaže da je hrvatski katolicizam iz devedesetih godina prošlog stoljeća bio potpora režimu bivšeg nacionalističkog predsjednika Franje Tuđmana:
"Monopol Rimokatoličke crkve kao, de facto, državne religije u Republici Hrvatskoj uspostavljen je izbornom pobjedom režima Franje Tuđmana. Crkva je imala priliku da podrži umjerene kršćane i vjerske stranke , ali to nije učinla. Tuđmanov HDZ i hrvatska katolička crkva praktično su zajednički vladali Hrvatskom od 1990 do 2000-te, a to će se najvjerojatnije opet nastaviti."
Profesorica Nicole Lindstrom sa Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti izjavila je da vjerski čimbenici na Balkanu ne bi mogli ostvariti svoje ciljeve bez podrške nacionalističkih stranaka i politike. Ona pri tom spominje jednu izjavu Radovana Karadžića: "Kao što je Karadžić rekao, niti jedna važna odluka nije donesena bez Crkve. Crkva je bila instrument za izjednačavanje zločina fašizma sa zločinima komunizma."
Vjekoslav Perica je na simpoziju u Centru Woodrow Wilson, ovdje u Washingtonu, izjavio da je "Srpska pravoslavna crkva najodgovornija za rasplamsavanje vjerskog nacionalizma". Krajem 20. stoljeća, mnogi pravoslavni svećenici, primjećuje profesor Perica, bili su strastveni pristaše bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. ‘Vjerujem da je Pravoslavna crkva bila najmilitantnija i najodgovornija za jugoslavensku tragediju” - kaže gospodin Perica.
Michael Sells, profesor komparativne religije na koledžu Haverford i autor knjige “Vjera i genocid u Bosni”, kaže da mnogi ljudi pogrešno vjeruju da su problemi na Balkanu produkt stoljetnih povijesnih antagonizama:
"To je ideologija i hrvatskih i srpskih nacionalista koji tvrde da stoljetni sukobi znače da ljudi različitih religija nikada ne mogu živjeti zajedno na Balkanu. Kretanje ka vjerskom nacionalizmu započeo je početkom 1990-tih s velikim graditeljskim projektima kao što je bila izgradnja Katedrale svetog Save u Beogradu. Taj projekt mobilizirao je srpsku politiku pravoslavnog identiteta izgrađenu oko navodne prijetnje od strane Hrvata, Albanaca i Bošnjaka."
Tim Byrnes, profesor političkih znanosti na koledžu Colgate i drektor Centra za entička i svjetska društva dvoji da vjera može igrati ulogu u spriječavanju ponovnog izbijanja sukoba: "Ako nas je nedavna povijest ičemu naučlila to je da je vjera dio međunarodnih odnosa i međunarodnih sukoba voljeli mi to ili ne. Ne vjerujem da vjera ili barem vjerski čelnici mogu dati konstruktivne priloge međunarodnim odnosima i napretku mira. Etničke skupine u bivšoj Jugoslaviji iskoristile su vjerske razlike kako bi opravdali svoje teritorijalne pretenzije. Problem moderne vjere je u tome što ne može olako prevladati utjecaj povjesne vjere."
Stručnjaci za Balkan koji su se sastali u washingtonskom Centru Woodrow Wilson smatraju da najbolje rješenje za prevaldavanje nacionalnih i etničkih podjela u regiji može proizaći iz svjetovnih, a ne vjerskih izvora. Najbolje izglede za budućnost daju dva bliska procesa – uključivanje u Europsku uniju i izgradnja država utemeljenih na vladavini zakona.