Predsjednički savjet za bioetiku objavio je izvješće o mogućim moralnim i političkim posljedicama nedavnih znanstvenih i tehnoloških dostignuća u medicini, te agronomiji. Autori izvješća upozoravaju da bi sposobnost mijenjanja i kontroliranja životnih procesa mogla imati teške negativne posljedice po ljudski rod.
Britanski pisac Aldous Huxley, u svojem klasiku "Vrli novi svijet", 1932. godine, piše o piluli, 'somi', koja čini ljude smirenima i zadovoljnima. U njegovoj tmurnoj verziji društva budućnosti, djeca se rađaju u inkubatorima, kao proizvod brižnog inžinjeringa embrija. Zamijenimo 'somu' nekim od današnjih popularnih lijekova protiv anksioznosti i nervoze, - poput, recimo, Prozaca -, i 'vrli novi svijet' uopće više nije tako daleko.
Dr. Leon Kass je na čelu Predsjedničkog savjeta za bioetiku, koji istražuje moguće društvene i etičke posljedice sposobnosti kontroliranja najtemeljnijih životnih procesa. On kaže da je "era biotehnologije počela je s puno nade i velikim očekivanjima. Napredak genetike, otkrića novih lijekova i regenerativna medicina obećavaju izliječenje od užasnih bolesti i ublažavanje teških patnji. Napredak znanosti o mozgu i psihofarmakologija obećavaju bolje liječenje duševnih bolesnika. Nove metode asistirane reprodukcije već su pružile radost roditeljstva barem milijunu neplodnih parova."
No, dr. Kass vjeruje da će buduće korištenje biotehnologije uveliko nadmašiti liječenje - medicinske će znanosti neizbježno postati sredstvo kojim će ljudi pokušati ostvariti svoje ideale sreće i savršenstva: duži život, zdravije tijelo, sretniji duh, bolju djecu. Predsjednički savjet za bioetika upozorava, međutim, da mijenjanje ljudskog duha i tijela može imati negativne posljedice po slobodu, dostojanstvo, osjećaje i moralni integritet ljudi.
Gospodin Kass kaže da su i zaključci Savjeta ustvari pitanja o tome što bi bili konačni dobici, a što gubici. "Sigurno je da želimo bolju djecu. No, bismo li željeli bolju djecu ako bi to značilo da se prokreacija pretvara u proizvodnju; bismo li ih željeli ako to znači mijenjanje njihova mozga kako bi bili u prednosti pred svojim vršnjacima? Želimo sami biti što uspješniji u svojim životnim djelatnostima. No, želimo li to zaista ostvariti promjenama koje bi nas učinile izrodima kemičara, ili pretvaranjem u bioničke alatke, dizajnirane za ostvarivanje nadljudskih rezultata? Želimo duže živjeti. No, želimo li to po cijenu bezobzirnosti ili plitkosti, sa sniženim kriterijima kvalitete života, ili ćemo postati toliko opsjednuti vlastitom dugovječnošću da će sve manje biti važne buduće generacije?"
Još su upitniji, kaže dr. Kass, pokušaji kontroliranja ljudskog uma pomoću lijekova koji poboljšavaju raspoloženje ili stimuliraju rad mozga. Ključ sreće, podsjeća ovaj znanstvenik, ne leži u kemizmu mozga, nego u bogatom tkanju međuljudskih odnosa: "Naravno da želimo biti što sretniji. No, želimo li to postići pomoću pilula koje će nam pružiti osjećaj sreće bez prave ljubavi, bez pravih veza, bez ostvarenja koja su ključna za ljudski procvat?"
Članovi Predsjedničkog savjeta za bioetiku ističu da, za razliku od Huxleyevog "Vrlog novog svijeta", nema opasnosti da bi američka vlada pokušala koristiti biotehnologiju za nametanje vlastite uniformne vizije savršenog društva. Kako kažu, u otvorenim zemljama slobodnih tržišta korištenje bioloških poboljšanja bit će individualno i dobrovoljno. Ali, upozoravaju da tržišna, potrošačka kultura može stvoriti svoje vlastite moćne motivacije za uključenje u utrku za biološki savršenijim životom. Upravo zato izvješće ovog savjeta kaže da bi slobodna društva trebala razmisliti o tome što životu daje najdublji smisao, te biti sposobna odreći se momentalnog udovoljavanja svakom ljudskom prohtjevu.