Kada je, za nedavne promocije na sveučilištu Morgan State, dekan Earl Richmond pregledavao popise novopečenih diplomaca, njegova je radost zbog uspjeha studenata bila donekle pomućena pitanjem: gdje su nestali svi muškarci?
Ne samo što je žena bila na čelu studentskog odbora, nego su to isto tako bile i predsjednice svih godišta, kao i 96 od ukupno 141 studenta koji su diplomirali s odličnim ocjenama, te, na koncu, i dvije trećine svih upisanih studenata.
Na koledžima i sveučilištima diljem Sjedinjenih Država, postotak fakultetskih diploma koje prime žene dostigao je najveći broj od drugog svjetskog rata – 57 posto diplomaca je nježnijeg spola. Raskorak između spolova još je veći kada se stvar pogleda na rasno-etničkoj osnovi: kod Amerikanaca latinoameričkog podrijetla samo 40 posto diploma odlazi muškarcima, a kod crnaca, na svaku diplomu uručenu muškarcu dolaze dvije za žene.
Taj trend, koji je počeo još sredinom osamdesetih godina, zabrinjava sve one koji na neki način imaju veze s ovom temom - od vodećih ličnosti biznisa, pa do demografa, koji plješću sve većim akademskim uspjesima žena, ali upozoravaju da bi neujednačene stope diplomiranja mogle biti predznak ozbiljnih problema.
Kako kaže Christine Hoff Sommers, znanstvenica instituta American Enterprise i autorica nekoliko knjiga s temom spolnih razlika u društvenom životu, «radi se o situaciji u kojoj je pritisnut spolni prekidač. Što će se dogoditi, - dugoročno gledano -, kada budemo imali žene koje će biti značajno pismenije i bolje obrazovane od njihovih vršnjaka? Za očekivati je mnoštvo društvenih problema,» kaže gospođa Sommers.
Neki znanstvenici tvrde da ovakav trend možda predskazuje pomak u društvenoj dinamici Amerike u kojemu bi obrazovane žene teško nalazile partnere jednakog obrazovanog profila. Poslovne vrhove, pak, počinje zabrinjavati moguće opadanje broja muškaraca prikladnih za vodeće korporacijske položaje. Prošli tjedan je vodeća udruga poslovnih čelnika i ugovorila istraživanje na tu temu s nekoliko znanstveno-istraživačkih organizacija.
Rastući disparitet muškaraca i žena nije samo odraz sve veće uspješnosti žena, nego i obrazovnih problema mlade muške populacije – mladići zaostaju već i na srednjoškolskim maturama, a, isto tako, oni čine lavovski dio učenika u takozvanim specijalnim razredima. U gotovo svim akademski važnim elementima djevojčice i djevojke postaju sve jače, a dječaci i mladići sve slabiji, kaže Christina Hoff Sommers.
Neka su sveučilišta pokušala uvesti posebne stimulacije i niže kriterije pri upisu za mladiće, ali, sučeljena s mogućnošću da ih savezna vlada tuži za spolnu diskriminaciju, od toga su odustala. Osnova za tužbu bio bi zakon nazvan Title IX, iz 1972. godine, kojime se osigurala ravnopravnost djevojčica i žena na svim obrazovnim razinama. Taj je zakon prošle godine tiho i skromno obilježio svoju tridesetu obljetnicu.