U nastojanju da se postigne stabilnost u regiji kojoj prijeti sve veće nasilje, Sjedinjene Države su uspostavile vojnu bazu u onom što je nekoć bila sovjetska središnja Azija. Cilj te baze jest borba protiv terorizma, ali ona ima i dugoročniju geopolitičku ulogu u predviđanju mogućih sukoba u budućnosti. O različitim stavovima glede ove američke baze u Kirgistanu, kao i o tome što bi ona mogla značiti za regiju, a i za vanjsku politiku Washingtona, govori nekoliko američkih stručnjaka.
Američka vojna baza u Kirgistanu imenovana je po Peteru Ganciju, newyorškom vatrogascu koji je poginuo spašavajući ljudske živote 11. rujna 2001. godine. Osnovana je s ciljem kako bi se borilo protiv one vrste terorizma u kojem je on i oko 3000 tisuće drugih poginulo tog kobnog dana. S oko 1500 vojnika i 30 zrakoplova, to je najveća američka baza u središnjoj Aziji. Postoje još dvije druge - u Uzbekistanu i Tadžikistanu.
Stručnjak washingtonskog Instituta za strateška i politička istraživanja Vladimir Socor objašnjava da baza Ganci ima višestruku namjenu. On smatra da ona predstavlja povijesni presedan, čak geopolitičku revoluciju koja je dovela vojnu bazu Sjedinjenih Država u regiju koju je nekoć kontrolirao sovjetski neprijatelj. Odavde Sjedinjene Države mogu budno pratiti aktivnosti u susjedstvu.
"Dugoročno gledano, ova baza bi mogla igrati vodeću ulogu u američkom planiranju za eventualno sprečavanje buduće kineske ekspanzije. To se nikad ne može u potpunosti odbaciti. Washingtonski planeri predviđaju mogućnost da tu dovedu američku taktičku zračnu silu kako bi se nosila s kineskim strateškim nuklearnim arsenalom, od kojeg je većina smještena u zapadnoj Kini, blizu granica Središnje Azije" - objašnjava Vladimir Socor.
Međutim, uzmu li se u obzir trenutačni problemi, ovo je svakako daleka budućnost, kaže gospodin Socor, nešto što bi moglo antagonizirati Rusiju. Predsjednik Vladimir Putin je zatražio od srednjeazijskih zemalja da ne dopuste američke baze na svom teritoriju, ali Washington je uspio iznijeti neodoljive ponude u smislu poboljšanja sigurnosti i povećanja ekonomske pomoći. Rusija je odgovorila tako što je i sama u blizini uspostavila vojnu bazu, iako s manjim brojem ljudstva i zrakoplova.
Vladimir Socor napominje kako je vojna baza u središnjoj Aziji tek jedan element rusko-američkih odnosa. Međutim, profesor antropologije sa sveučilišta Northeastern Illinois u Chicagu Russel Zanca kaže da se Ruse ne bi smjelo otpisati u središnjoj Aziji. Njihov utjecaj među Kirgizima je i dalje velik i čini se da oni ne gaje neka velika nezadovoljstva prema bivšim vladarima.
"Iako nije riječ o skladnom odnosu, ja ga svejedno ne bih opisao kao neprijateljski. Ljudi će uvijek ukazati na to da su na Kirgize i Kazahe Rusi imali više utjecaja negoli na druge narode u središnjoj Aziji, i to je uglavnom točno. Velika većina Kirgiza, osim ako ne dolaze iz zabačenih područja, tečno govori ruski, za razliku od drugih naroda središnje Azije" - kaže Russel Zanca.
Američka vojna baza bitno pridonosi ekonomiji Kirgistana. Uz 92 milijuna dolara pomoći, Sjedinjene Države imaju i proračun od 37 milijuna dolara za građevinske poslove i operacije baze, a plaćaju i sedam tisuća dolara za svako polijetanje i slijetanje zrakoplova na pistu međunarodnog aerodroma u Kirgistanu.
Međutim, profesor Zanca kaže da se stav Kirgistanaca može brzo izmijeniti, ukoliko nešto pođe krivo. A da bi se to izbjeglo, savjetuje Vladimir Socor, Sjedinjene Države mogu pružiti veću zaštitu Kirgistanu. Snage te zemlje najslabije su u središnjoj Aziji, gdje ni drugi nisu snažni.
U prošlosti su naoružane islamske skupine vršile povremene napade na Kirgistan i bile su odbačene tek nakon što su Sjedinjene Države i druge zemlje uputile logističku podršku. Od tada, Sjedinjene Države osiguravaju Kirgistanu obuku u planinskom ratovanju i protuterorističkim taktikama, a za sljedeću godinu predviđeni su i zajednički američko-kirgiski manevri.