Nedavni razgovori u Pekingu o sjevernokorejskom nuklearnom programu nisu donijeli nikakve značajnije rezultate. Nije čak utvrđen niti datum kad bi se pregovori trebali nastaviti. Neki vanjskopolitički analitičari pozivaju predsjednika Busha da obnovi napore u rješavanju spora s ovom komunističkom zemljom, tvrdeći da postupci Sjeverne Koreje stvaraju ozbiljnu sigurnosnu krizu za njezine susjede, ali i za Sjedinjene Države.
Administracija predsjednika Busha smatra nedavne razgovore o Sjevernoj Koreji u Pekingu, na kojima je sudjelovalo šest zemalja, “umjerenim uspjehom”. Iako nije bio postignut veliki napredak, vlada ih je nazvala "dobrim početkom", aludirajući na to da će trebati puno vremena prije negoli se taj problem riješi.
O'Hanlon: Nuklearni program - najjača karta Pjongjanga
Analitičar Michael O'Hanlon, stručnjak za nuklearno oružje, nedavno je objavio knjigu pod naslovom Kriza na Korejskom poluotoku: Kako postupati s nuklearnom Sjevernom Korejom. On smatra da je došlo vrijeme da Bijela kuća Sjevernu Koreju postavi kao jedan od prioriteta svoje vanjske politike, jer ta zemlja “predstavlja sigurnosnu prijetnju broj jedan”.
Michael O’Hanlon savjetuje da Pjongjangu treba ponuditi neke pogodnosti, u zamjenu za demontiranje nuklearnog programa: "Vjerujem da Sjeverna Koreja shvaća kako ima tek jednu ili dvije karte koje može zaigrati kako bi zadobila pažnju međunarodne javnosti. Njezini nuklearni kapaciteti su vjerojatno najupečatljivija karta, tako da je malo vjerojatno da će se Sjeverna Koreja dobrovoljno razoružati bez dodatnih ustupaka, bez američkih konkretnih obećanja."
Američka je vlada najavila da neće nagrađivati Pjongjang za kršenje ranijeg sporazuma. Također je odbacila sjevernokorejske pozive na bilateralne razgovore i sklapanje sporazuma o nenapadanju. Američka strana tvrdi da bi Sjeverna Koreja, naoružana nuklearnim oružjem, imala efekt na druge zemlje u njezinu susjedstvu, te da bi svaka od njih trebala imati svoj glas u tim pregovorima. Međutim, Michael O'Hanlon smatra da će se bez vojnih i gospodarskih reformi u Sjevernoj Koreji, te pomoći međunarodne zajednice, spor oko njezinog nuklearnog programa nastaviti.
To po njemu predstavlja "kvaku 22", jer predsjednik Bush ne želi da ga se ucjenjuje, što je razumljivo. S druge strane Sjeverna Koreja najvjerojatnije neće odustati od nuklearnog oružja, ukoliko joj se ne pokaže da ima izgleda za bolju i prosperitetniju budućnost.
Holbrooke: Sjeverna Koreja kreće putem Indije i Pakistana
Bivši američki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Richard Holbrooke slaže se s time da Pjongjangu treba dati neke pogodnosti, u zamjenu za demontiranje nuklearnih programa. On smatra da Sjeverna Koreja želi krenuti stopama Indije i Pakistana i pridružiti se skupini zemalja s nuklearnim kapacitetima kako bi se zaštitila i imali veći utjecaj u pregovorima sa Sjedinjenim Državama:
"Lekcija iz ove situacije, a bojim se da je to i lekcija iz Iraka i Sjeverne Koreje, jest da kad jednom imate takvo oružje nalazite se u snažnijoj pregovaračkoj poziciji i manje ste ranjivi. To nije pouka kakvu bi trebalo izvlačiti. Međutim moram je spomenuti jer mi se čini da je ona rezultat razvoja događaja u posljednjih nekoliko godina."
Pritchard: Nuklearni program - američka briga
John Pritchard bivši je američki izaslanik za Sjevernu Koreju. Nedavno je podnio ostavku na svoj položaj u Državnom tajništvu. I on smatra da Sjevernokoreanci neće dopustiti inspekcije nuklearnih postrojenja, ukoliko ne budu znali koji će im se kompromisi ponuditi:
"Oni će htjeti čuti što je naš kompletni plan. Oni nisu posebno zainteresirani za našu ideju o potpunom demontiranju svog nuklearnog programa. To je naša neposredna briga. To mi moramo rješavati. Međutim, pitanje je što Sjevernoj Koreji donosi završnica pregovora?"
Tijekom nedavnih razgovora, Sjeverna Koreja je zaprijetila da će izvršiti test nuklearnog oružja i da bi mogla početi izvoziti nuklearne materijale. Analitičar kažu da ovaj staljinistički režim napreduje u proširenju svog nuklearnog arsenala, te da će najvjerojatnije imati dovoljno materijala za izradu najmanje jedne ili dvije bombe.