Nije bilo lako uvjeriti na stotine djece školskog uzrasta da je najobičnije hodanje zapravo prilično težak manevar koji zahtijeva suradnju živaca, ligamenata i mišića. Međutim, u washingtonskom kongresnom centru dva direktora poznate automobilske kuće Honda koristili su posebnog asistenta da bi djecu uvjerili kako je hodanje teška operacija.
Taj je asistent Asimo - jedini čovjekoliki robot na svijetu koji može hodati unazad, poprijeko, čak se može penjati i silaziti niz stepenice. Stvaranje Asima trajalo je “samo” 17 godina! Međutim, nakon što su dječica vidjela kako se robot, na svojim tankim metalnim nogama klimavo kreće, njihovo vidjenje situacije “… u kojoj robot može pospremiti njihovu sobu, napraviti jaja za doručak, a za ručak tjesteninu sa sirom…” postalo je mnogo nepovjerljivije.
Robot, visok metar i 22 centimetra, nalik na dijete u odjeći astronauta, zapravo je posljednja u nizu dvonožnih tehničkih novotarija na kojima su Hondini inženjeri desetljećima radili u nadi da će uspjeti stvoriti modernog “pomagača” za starije i bolesne osobe. Honda, naime, vjeruje da će roboti, poput Asima, čije ime zapravo znači – korak naprijed u inovativnoj mobilnosti – eventualno biti u stanju ne samo pomogati bolesnicima i starijim ljudima, nego se i boriti protiv vatre ili ukloniti neki opasni materijal. Velika većina od 130 tisuća robota, koliko ih danas ima u Sjedinjenim Državama, koriste se za repetitivne poslove poput zavarivanja.
Polovica američkih robota angažirana je u auto industriji, ali roboti se recimo koriste i za pakiranje pelena ili za transport zaraženih krvnih uzoraka. Honda se nada da će jednog dana prodavati robote poput Asima, kao što se danas prodaju automobili. Tko ima novaca i kome treba – nema problema. No, za sada Asimo može jedino hodati i to ne brže od dva kilometra na sat. Za čovjekolike robote je, naime, velika prepreka da ih se “nauči” raditi najobičnije poslove – penjati se uz stepenice, paliti ili gasiti svijetlo…i doista je veliki znanstveni izazov stvoriti androida koji bi se kretao poput čovjeka. Za dječicu koja su se u kongresnom centru u Washingtonu imala priliku družiti sa Asimom najvažnije je bilo malo se poigrati , no i vidjeti da su mama i tata ipak, barem za sad, nezamjenljivi.