Nakon otprilike dva sata ugodne voznje na sjever od Washingtona, pitomim, ruralnim krajolikom Marylanda, granica s drzavom Pennsylvania i odmah – York, nazvan tako prema onom s druge strane Atlantika. Ovaj York, medjutim, bio je u 18. stoljecu, punih devet mjeseci, prvi glavni grad Sjedinjenih Americkih Drzava; u njemu, “rodnom mjestu” Clanaka o konfederaciji, po prvi puta su i bile izgovorene rijeci “United States of America.”
Ali, fini, otmjeni York i njegova prelijepa kolonijalna arhitektura nisu ono sto privlaci vecinu danasnjih posjetitelja Yorka, oni idu ravno na sjeverni rub grada gdje, uz staru Route 30, jedan do drugoga, stoje dva macho spomenika – USA Hall of Fame dizaca utega i cilj mog posjeta – tvornica Harley-Davidson motorkotaca.
Osim ove, u Yorku, postoje jos dvije. Jedna je u predgradju Milwaukeeja, u drzavi Wisconsin; njenih 600 radnika proizvodi sastavne dijelove za razne Harley-Davidson modele. Druga, u Kansas Cityju, otvorena je tek 1998. godine, uposljava 900 radnika za proizvodnju Sportster i Dyna modela i jedina je u kojoj se jedan cijeli motorkotac izradjuje od pocetka do kraja – najnoviji V-ROD Harley-Davidsona.
Ova u Yorku najveca je i najstarija, s radom je zapocela 1973, uposljava preko tri tisuce radnika koji, u tri smjene, sastavljaju Touring, posebne policijske i one najpopularnije, Softail modele. Takodjer, rezervne dijelove te ograniceni broj Custom modela.
List USA Today proglasio je nedavno tvornicu Harley-Davidsona, u Yorku, jednim od “10 najboljih mjesta u Sjedinjenim Drzavama za promatranje proizvodnog procesa.” Pohvala je to tvornickim radnicima isto toliko koliko i njihovom proizvodu – Harley-Davidson motociklima.
Novi, novcati Centar za posjetitelje – Vaughn Beals Visitors Center - otvoren je u svibnju prosle godine. To halogenkama osvijetljeno, kromom prevuceno, sjajno ulasteno svetiste, zahtijeva tamne naocale za sunce! Nekolicina, koja sa mnom u skupini ceka, nije ih niti skinula otkako je, na parkingu ispred Centra, sa svojih Harleyja sisla. Za one koji ih nemaju, u glavnoj prostoriji Centra na raspolaganju je nekoliko modela, medju njima srebrni V-Rod, Fat Boy, Ultra Classic Electra Glide, Heritage Springer.... svaki mozete i sami uzjahati za par divnih trenutaka pretvaranja!
Nakon toga, u malu kino-dvoranu, na gledanje desetminutnog videa o povijesti kompanije stare sto godina, punom brzinom, naravno, uz zivahni i glasni soundtrack rocka. Buduci da su ovo luda i opasna vremena, nakon video-filma, a pred posjet tvornickim prostorima, obavezno kroz metalni detektor i ozbiljna identifikacija posjetitelja. Jer, nikad se ne zna, i tvornica Harley-Davidsona, tog americkog simbola, mogla bi, to je lako odmah vidjeti, biti meta onima sa zlim nakanama!
Nista se sa sobom ne nosi, ni dzepni nozic, ni fotoaparat ni bilo kakva druga oprema. Potom, nekoliko rijeci od naseg vodica o pustolovini koja nas ceka. I set slusalica da bismo ga kasnije mogli cuti u buci strojeva te par zastitnih naocala za slucaj, valjda, da neki proizvodni dio zrakom zaluta prema nama.
Ulazimo u tvornicu – nakon fino rashladjenog Centra, ona je vruca, vrlo vruca. Buka kao u kosnici, ali podnosljiva. Glas vodica jasno i glasno dopire putem slusalica. Sve sto dalje slijedi, u hodu je zabiljezeno, samo u glavnim crtama.
Tvornica je puno starija nego sto smo mislili, jos iz 40-ih godina, podignuta da bi tadasnje vojne potrebe zemlje zadovoljila. Poslije rata, kompanija AMF – American Machine & Foundry, tu je proizvodila opremu za golf i kuglanje. Kad je AMF kupila Harley-Davidson, proizvodnju motocikla ovamo je, 1973, preselila. AMF je sa scene nestao prije 20 godina, orao od tada, vrlo uspjesno, leti vlastitim krilima. A tvornica, ona dijelom izgleda bas kao prije 30 godina, staromodna, ali dijelom i vrlo, vrlo moderna. Robot-zavarivaci tiho rade iza prozora od pleksiglasa.
“Oni ne odgovaraju sefovima,” cuje se glas vodica. Za nekoliko sekundi, pred vasim ocima, eto od ravne celicne ploce – slavnog blatobrana. Za nekoliko sekundi, takodjer, i od isto tako ravnog metalnog diska, eto onog slavnog spremnika za gorivo, jos par sekundi kasnije i robotizirani laser precizno ga je izrezao. Robotizirani zavarivac potom je dvije polovice sastavio. Roboti obavljaju i 90 posto zavarivanja okvira, nanosenja onih specijalnih boja, lastenja i niz drugih zadaca. Trideset tona celika dnevno ide u izradu novih Harley-Davidsona. Sedamsto i pedeset, rece vodic, izici ce ih, iz tvornice u Yorku, toga dana. Slavni V-Twin motori, medjutim, u York stizu iz Milwaukeeja.
Usred tvornice, neobican prostor zvan “Kristalna palaca.” U staklo zatvoren i, za razliku od ostatka tvornice, hladjen radni prostor za 50-60 inzenjera i svu silu instrumenata i aparata za kontrolu kvaliteta materijala i dijelova, no ta segregacija, izgleda, nikome vani ne smeta cak ni za pakleno vruceg i vlaznog ljetnog dana. Na tekucim vrpcama, ukupne duzine nekih pet milja, mimo nas ili iznad nasih glava stalno klize motocikli u nekoj fazi dovrsavanja.
Na svakome, jasno vidljiva cedulja – na njoj, posebne zelje ili specifikacije klijenta, na svakoj i neka druga boja. Zelena znaci – Velika Britanija; zlatna – Australija, inace, najveci uvoznik Harley-Davidsona; zuta Japan predstavlja....na Softail Deuce, koji je upravo prosao nad nama, nestrpljivo ceka neka u crnu kozu vec odjevena japanska musterija!
Kad je sve gotovo, kad je i sjediste postavljeno, koristi ga, privremeno, tehnicar za jednu kratku, ali brzu voznju, na dinamometru. Pri brzini od 70 milja na sat, ispituje se, jos jednom, svaki Harleyjev dio. Ne idu ni Harley ni “vozac” nikamo, ali posao ipak izgleda vrlo privlacno!
Medju tri tisuce radnika, prilicno je veliki broj zena. Svi su clanovi udruge zvane International Association of Machinists and Aerospace Workers. Godisnje zaradjuju od 16.000 do 25.000 dolara. Nije potrebno ni reci da je medju njima veliki broj bikera. Kako i ne bi?! Vec nakon prve godine, dobijaju 20% popusta na kupovinu Harleya.
Mozda je upravo to razlog sto je godisnja promjena na radnim mjestima manja od jedan posto. U mirovinu ih nitko ne tjera, najstarijem je radniku 78 godina. Ono sto odmah u oci pada, njihova je “radna” odjeca. Ne kao sto biste ocekivali, u nekim kutama ili tvornickim kombinezonima. Ovi radnici izgledaju kao da su upravo izisli iz nekog bara Daytone ili Sturgisa. Harley-Davidson majica i drugi, dopunski dijelovi, za ovo su mjesto vrlo prikladna odjeca.
Harley-Davidson motori nisu jeftini, njihove se cijene krecu izmedju 14.000 i 28.000 dolara. Po ovoj drugoj, dobit cete prosjecnog Screaming Eagle Road Kinga. Ali posjet tvornici u Yorku ne kosta nista. A posjetitelj ostaje fasciniran promatrajuci proces iz kojega se radja slavna i toliko prizeljkivana masina, motorkotaci Harley-Davidsona.
Ove godine, bit ce ih proizvedeno vise od cetvrt milijuna, tocnije – 261.000. Usporedite tu brojku s onom od tri, prije tocno stotinu godina. Sezdeset tisuca posjetitelja prodje godisnje kroz tvornicu Yorka. Zadnji od bikera iz moje skupine, odlazi sa parkiralista i nestaje na Route 30, medju onim pitomim, zelenim brdima, na granici Pennsylvanije i Marylanda.....