Muškarci i žene jednaki su pred zakonom, ali, postoje, naravno, neke razlike … recimo, veličina.
Muškarci su, u prosjeku, oko 15 do 20 posto veći od žena. No, u usporedbi s drugim sisavcima, ta je razlika vrlo mala. Ustvari tako mala da jedno novo istraživanje sugerira da su upravo sličnosti među našim davnim precima, - a ne razlike -, pomogle ranim ljudima da postanu dominantna vrsta na Zemlji.
Relativno mala razlika u veličini, prema Owenu Lovejoyu, antropologu s Državnog sveučilišta Kent, u Ohiju, sugerira da su rani ljudi uglavnom bili monogamni. A, monogamija je, tvrdi on, bila 'ključ' uspjeha. Autor studije, objavljene u časopisu "Proceedings of the National Academy of Sciences", kaže da monogamija eliminira konkurenciju među muškarcima u borbi za partnerice, pružajući im šansu za bolju suradnju. To, pak, sa svoje strane, omogućuje bolju skrb o potomcima.
Kako mala razlika u veličini sugerira monogamiju? U evoluciji, velike razlike u veličini mužjaka prema ženkama uglavnom znače da mužjaci svoju veličinu moraju koristiti u nadmetanju s drugim mužjacima kako bi zadržali svoj harem ženki.
Koncept da su se među ranim ljudima, muškarci vezali uz jednu ženu, potpuno je nov. Više od trideset godina istraživanja uglavnom je rane ljude oslikalo kao društvene zajednice slične orangutanima i gorilama, gdje ogromni mužjaci čuvaju svoje brojne hareme. Ranija istraživanja fosila s raznih nalazišta ukazivala su da je kod australopiteka, - ranog hominida, koji je živio prije 3 do 3,6 milijuna godina -, mužjak bio znatno masivniji od ženki.
Danas znanstvenici kažu da su ti raniji zaključci problematični. Tjelesna veličina bilo koje vrste može uveliko varirati tijekom tisuća godina, prema tome uspoređivanje mužjaka iz jednog perioda sa ženkama iz drugog može donijeti zavaravajuće rezultate. Sličan problem se postavlja i kod uspoređivanja primjeraka iz međusobno vrlo udaljenih područja, među kojima može postojati značajna razlika u tjelesnoj veličini.
Owen Lovejoy je u svojoj novoj studiji izbjegao takve zamke, testirajući serije jedinki s istog nalazišta, koje su, kako se dalo ustanoviti, umrle u isto vrijeme. Njegovi su rezultati pokazali da su jedinke oba spola bile mnogo sličnije nego što su znanstvenici ranije tvrdili.
Što se tiče razlike koja nedvojbeno postoji između muškaraca i žena i danas, kao i posljednjih nekoliko tisuća godina, nudi se nekoliko hipoteza. Jedna, primjerice, nagađa da su muškarci možda birali nešto sitnije partnerice kako bi, kada bi donijeli lovinu, bilo dovoljno hrane i za nju i za njihovu djecu.