Jedno od opravdanja za ulazak u rat protiv režima Saddama Husseina bila je borba protiv terorizma. Američka administracija drži da je rušenje iračkog režima integralni dio američke protu-terorističke kampanje. Prije početka rata mnogi stručnjaci za sigurnosnu problematiku upozoravali su da bi duža nazočnost američkih snaga u Iraku mogla ojačati terorizam, umjesto da ga oslabi. Izloženi svakodnevnim napadima u Iraku, američki vojnici pitaju se da li se te prognoze i ostvaruju.
Predsjednik George Bush naveo je veze Saddama Husseina s globalnim terorističkim mrežama i njegova nastojanja da dodje do oružja za masovno uništavanje kao glavni razlog za ulazak u rat protiv Iraka. Saddam Hussein je u prošlosti već izvršio dvije invazije – protiv Irana i Kuvajta, te pružao podršku radikalnim elementima koji se protive srednje-istočnom mirovnom procesu.
"Jedna od najvećih prijetnji Americi dolazi od terorističke mreže koja se udružuje s nekima od najgorih svjetskih čelnika koji razvijaju oružje za masovno uništavanje."
Neposredno pred početak rata, dopredsjednik Dick Cheney jasno je rekao da Irak predstavlja ne samo regionalnu već i globalnu prijetnju.
"Saddamovo nastojanje da dodje do oružja za masovno uništavanje predstavlja veliku opasnost ne samo za njegove susjede već i za Sjedinjene Države. Njegov režim pomaže i štiti teroriste, uključujući članove al-Qaide. On bi u tajnosti mogao donijeti odluku da teroristima dade oružje za masovno uništavanje koje bi oni potom iskoristili protiv nas."
Kritičari rata protiv Iraka tvrdili su da bi ulazak u tu operaciju mogao omesti Sjedinjene Države u kampanji protiv globalnog terorizma. No, dopredsjednik Cheney je ustvrdio da je zbacivanje s vlasti Saddama Husseina sastavni dio protu-terorističke strategije.
"Suprotstavljanje prijetnji koju predstavlja Irak nije smetnja ratu protiv terora. To je apsolutno ključno za pobjedu u ratu protiv terora." Nakon zaključenja glavnih borbenih operacija, dio stručnjaka za terorizam postavio je pitanje hoće li arapski gradjani doživjeti američku nazočnost u Iraku kao oblik kolonijalizma. Analitičari upozoravaju da će muslimanski radikali preuveličavati svaku američku pogrešku u Iraku kako bi proširili anti-američko raspoloženje i unovačili nove pristaše.
Američke snage u Iraku svakodnevno su izložene napadima. Isti je slučaj i sa sabotažama američkih nastojanja u obnovi Iraka. S druge strane, irački gradjani iskazuju nezadovoljstvo prema američkim snagama zbog spore obnove svoje zemlje.
Martha Crenshaw sa sveučilišta Weslyan, opširno je pisala o političkom terorizmu. Ona kaže da će dužim angažmanom američkih snaga u Iraku, u toj zemlji vjerojatno biti sve teže dobiti podršku za rat protiv terorizma.
"Prvi argument u prilog ove tvrdnje jest da rat i nastavak nestabilnosti i nasilja te nazočnost američkih okupacijskih snaga u Iraku samo pojačavaju strasti i negativnu sliku o Sjedinjenim Državama. Učinak je vrlo negativan."
Nedavno ispitivanje javnog mnijenja, koje je proveo istraživački centar Pew pokazalo je rast neprijateljskog raspoloženja prema Sjedinjenim Državama. U sedam od ukupno osam država obuhvaćenih ispitivanjem, u kojima živi većinsko muslimansko stanovništvo, većina anketiranih izrazila je zabrinutost da bi Sjedinjene Države mogle napasti njihovu zemlju. Andrew Kohut, direktor istraživačkog centra Pew, kaže:
"Pada podrška Americi u muslimanskom svijetu. Antagonizam prema Sjedinjenim Državama se produbljuje i proširuje."
Daniel Benjamin je stručnjak za terorizam, koji je radio u administraciji predsjednika Clintona, a trenutno radi kao znanstvenik u Centru za strateške i medjunarodne studije ovdje u Washingtonu.
"U jednom smo značajnom aspektu išli na ruku našim neprijateljima. Iako mi vjerujemo da oslobadjanje Iračana ima uz strateški i druge pozitivne razloge, poput pružanja pomoći, al-Qaida ovo prikazuje kao definitivni dokaz da Sjedinjene Države vode rat protiv islama. To je njihovo sredstvo kojim novače ljude i namiču sredstva."
Medjutim, pristaše strategije predsjednika Bush-a kažu da će pomoć Iračanima u uspostavi pluralističkog društva, koje štiti gradjanska i vjerska prava, na kraju dokazati da su radikalne grupe bile u krivu te poslužiti kao model za čitavu regiju. Dio analitičara kaže da je rat u Iraku poslao jasnu poruku drugim državama u regiji da američka administracija misli ozbiljno, kada se radi o iskorijenjivanju terorista. Daniel Byman, predaje sigurnosnu problematiku na sveučilištu Georgetown u Washingtonu.
"U regiji se ne postavlja pitanje da li su Sjedinjene države voljne ili sposobne djelovati. Već ste mogli vidjeti kao pritisak na Iran i Siriju daje rezultate. Mislim da je dobra ideja da ih se drži odgovornim, ne samo u slučaju napada na Sjedinjene Države, već i zbog širih američkih ciljeva u likvidiranju terorističkih logora, presijecanju financiranja i logističke potpore."
Gospodin Bayman kaže da je Sjedinjenim Državama, za postizanje tog cilja, potrebno proširiti suradnju i razmjenu obavještajnih informacija s vladama koje razmišljanju slično američkoj. Medjutim, on dodaje da su afganistanska operacija i odluka Washingtona da udje u rat protiv Iraka bez suglasnosti Ujedinjenih naroda, oslabile nastojanja za stvaranje ujedinjenog, multi-nacionalnog fronta. Mnogi saveznici su se opirali pozivima Sjedinjenih Država za upućivanje dodatnih postrojbi kako bi se pomoglou održavanju reda i mira u Iraku.
"Rat protiv Iraka izazvao je veliko naprezanje Sjedinjenih Država. Još prije dvije godine govorilo se o prenapregnutosti američkih oružanih snaga. Otkako su Sjedinjene Države izvršile invaziju dviju država, zbacile s vlasti dvije vlade, u tijeku je masivna okupacija Iraka. To je veliki teret za oružane snage. Negativna slika u muslimanskom svijetu se pogoršala. Saveznici i to poglavito u Europi, ali i u ostatku svijeta, vide Sjedinjene Države kao zemlju koja nije bila otvorena glede dokaza o postojanju oružja za masovno uništavanje u Iraku. Iako to pitanje nije pretjerano važno u Sjedinjenim Državama, u prekomorskim zemljama je jako naškodilo Sjedinjenim Državama. U svijetu nas vide kao zemlju koja lako povlači okidač."
Pristaše oštrog stajališta administracije po pitanju terorizma nisu suglasni s ovom ocjenom. Jack Spencer je analitičar nacionalne sigurnosne politike u zakladi Heritage, ovdje u Washingtonu. On upozorava da ne treba izgubiti iz vida prijetnju koju predstavlja Sadam Husein.
"Važno je ne zaboraviti da je Sadam Husein koristio medjunarodni terorizam tijekom čitave svoje vladavine kako bi ostvario svoje vanjsko-političke ciljeve. Nema dvojbe da se terorizam globalizira, da Saddam Hussein vidi Sjedinjene Države kao glavnu zapreku u ostvarivanju svojih ciljeva. Takodjer nema sumnje da je on podržavao neke od terorista koji su bili neprijateljski raspoloženi prema Sjedinjenim Državama. Dakle, bilo je izuzetno važno srušiti takav režim kako bi se ostvarila pobjeda u ratu protiv terorizma, stavljajući za trenutak po strani problem oružja za masovno uništavanje, koji je jednako važan kao i problem terorizma.
On ne sumnja da Irak predstavlja prijetnju bojnim otrovima, iako dosadašnja potraga za oružjem za masovno uništavanje, nije rezultirala nekim velikim rezultatima."
"Mislim da ćemo tamo ipak pronaći oružje. Čak ukoliko i otkrijemo da se ne radi o oružju kojim je mogao obnoviti program oružja za masovno uništavanje nakon ukidanja sankcija - kada sve stavite zajedno, dakle kombinaciju oružja za masovno uništavanje i njegovu prethodnu uporabu, nakana da ga se koristi u budućnosti s postojećim terorističkim mrežama, te Saddamova podrška medjunarodnom terorizmu – sve to čini jednu smrtonosnu kombinaciju."
Na političkoj bojnišnici, administracija predsjednika Busha takodjer želi transformirati Irak iz diktature u demokraciju, što bi predstavljalo još jedan oblik zaštite od širenja terorizma. Američki dužnosnici vide Irak kao potencijalni model za političke i ekonomske reforme koje bi mogle pomoći u razrješavanju prijepora koji su, po ocjeni mnogih, glavni uzročnik terorizma.
Saveznici na srednjem istoku i u Europi, pozdravili su američku orijentaciju na srednje-istočni mirovni proces, neposredno pred početak rata u Iraku. Mnogi su suglasni da rješavanje tog sukoba predstavlja ključ za obuzdavanje anti-američkog ekstremizma.
Rezultati ispitivanja javnog mnijenja u regiji pokazuju da je glavni prioritet rješavanje arapsko-izraelskog sukoba. Analitičari i diplomati pak i dalje izražavaju zabrinutost da bi dugotrajan i težak proces tranzicije u Iraku mogao omesti Sjedinjene Države i odvući političku energiju potrebnu za uspješnu realizaciju izraelsko-palestinskih mirovnih pregovora.