Unatoč sve teže gospodarske situacije u Sjedinjenim Državama i niza korporativnih skandala, čini se da plaće glavnih izvršnih direktora kompanija i dalje rastu. Prema izvješću neovisne istraživačke organizacije Corporate Library, prosječni paket prihoda za izvršne direktore kompanija koje čine indeks S&P 500 porastao je tijekom 2002. godine za 27 posto. Iste godine, međutim, prihodi kompanija iz ovog indeksa pali su za više od 23 posto.
Je li glavni izvršni direktor doista najvažniji za uspjeh korporacije?Ako razgovarate s konzultantima i "lovcima na glave" koji rade na pronalaženju direktora za kompanije i pregovaraju o njihovim plaćama, čut ćete uglavnom jednu te istu stvar: dobivate onoliko koliko platite. Prema tim konzultantima, u Sjedinjenim Državama postoji stvarna nestašica izvršnih direktora, a budući da su oni ti koji mogu neku kompaniju dovesti na put uspjeha ili propasti, razmišljanje onih koji odlučuju o plaćama i beneficijama jest da treba biti spreman ponuditi velike plaće, ukoliko se želi privući najbolje rukovodioce. Međutim, prema profesoru Rakeshu Khurani sa sveučilišta Harvard, ovaj argument ima mnogo manjkavosti, počevši od toga da izvršni direktori nisu u tolikoj mjeri ključni za uspjeh ili propast kompanije.
Khurani: Podržava se mit o tome kako je glavni izvršni direktor najvažnija stvar za vašu kompaniju, dok zapravo postoji vrlo malo, ako uopće, dokaza koji bi ukazivali na to da oni imaju utjecaja na uspješnost neke tvrtke. Faktori koji na tu uspješnost utječu više ovise o općenitim uvjetima u industriji, općenitoj ekonomskoj klimi i strategiji kompanije.
Tu strategiju formuliraju i primjenjuju deseci osoba, a ne samo glavni izvršni direktori. U svojoj knjizi "U potrazi za korporatinim spasiteljom: iracionalno traganje za izvršnim direktorom", profesor Khurana tvrdi da su vrtoglave plaće direktora rezultat medijskog prenapuhavanja, a ne osnovnih tržišnih zakona ponude i potražnje. Po njegovom mišljenju nema nestašice korporativnog čelništva u zemlji. Napominje kako različite poslovne škole svake godine proizvode mlade ljude s takvim potencijalom. Međutim, kad dođu u korporacije, ne njeguje ih se tako da bi jednog dana mogli preuzeti te položaje, jer su kompanije prezauzete pokušajima da unajme - kako ih profesor Khurana naziva – "hollywoodske direktore", ljude koji se intenzivno pojavljuju u poslovnim medijima.
KHURANA: U poslovnim medijima dobro se prodaje nečija ličnost. Većina ljudi radije sluša zanimljivu priču o tome kako je neki direktor nadišao mucanje kad mu je bilo osam godina, negoli kompleksna pitanja o financijama i fuzijama korporacija. I tako, poslovni mediji zapravo dostavljaju ono što njihova publika želi čitati i slušati, što je s ljudskog stajališta zanimljiva priča, a time se nastavlja s održavanjem mita o izvršnim direktorima kao najvažnijim faktorima.
Nakon korporativnih skandala 2000. i 2001. godine, savezno Povjerenstvo za vrijednosne papire i burze dionica počelo je pomno proučavati način na koji se kompenziraju izvršni direktori, kako se njihova kompenzacija utvrđuje i tko ju utvrđuje. S početkom sljedeće godine, od kompanija će se tražiti da imaju potpuno neovisne kontrolore, inače se njihovim dionicama neće moći trgovati na nijednoj američkoj burzi. Taj propis, međutim, ne sprečava direktora jedne kompanije da bude u odboru druge koji odlučuje o plaći i upošljavanju njenog izvršnog direktora.