Kada bi američka djeca i tinejđeri svoj rječnik sticali samo iz školskih udžbenika, onda mnoge riječi ni pojmove nikada ne bi ni saznali. Recimo, ne bi znali da postoji sport polo, ili da ljudi imaju jahte, da žene mogu imati dječačku figuru ili biti «prave mačke», da je netko slijep ili pati od urođene mane, da je netko «knjiški crv», a netko zavodnik, da je netko starac, a netko djetinjast. Ne bi saznali niti tko su Barbari, niti da se za ikoga može reći «barbare jedan obični».
Sve su te riječi prognane iz udžbenika osnovnih i srednjih škola uz argument da su ili elitistički - poput poloa i jahti -, seksistički - dječačka figura ili "prava mačka" -, uvredljivi - slijepac ili knjiški crv -, dobno diskriminirajući - starac ili djetinjast -, ili jednostavno da su prejake riječi. U ovu posljednju kategoriju spada Bog, koji se kao riječ također ne pojavljuje jer je previše religiozan.
Popis svih pet stotina prognanih riječi može se naći u nedavno objavljenoj knjizi autorice Dianne Ravitch, naslovljenoj "Jezička policija". Ona je, kao sveučilišna profesorica i stručnjak za pedagogiju i obrazovna pitanja u administracijama predsjednika Clintona i Busha starijeg, potpuno slučajno naletila na takozvane nedozvoljene riječi. Izdavači udžbenika, naime, tvrde da ne provode nikakvu cenzuru, nego samo primjenjuju pravila o neuvredljivosti obrazovnih tekstova.
Uvredljivi pojmovi zaista i mogu postojati. Upravo zato su svojedobno, sedamdesetih godina, i uvedena ta pravila da bi se izbjeglo rasno i spolno epitetiranje ili stvaranje predrasuda kroz obrazovne tekstove. U međuvremenu, međutim, početni skup pravila u velikoj se mjeri proširio i doveo i do vrlo paradoksalnih situacija u učionicama, posebice srednjih škola.
Neke je pojmove teško izbjeći, posebice unastavi povijesti. No, tu su i književna djela kojima se parafraziraju naslovi, jer originali sadrže neželjene riječi. Klasični primjer za to je novela "Starac i more", Ernesta Hemingwaya. Jedina nesporna riječ je veznik "i"; "starac" je uvredljiva riječ, a "more", jednako kao i "ocean", ne može se koristiti zbog učenika koji žive usred kontinenta pa možda imaju problema sa shvaćanjem koncepta velike vodene mase. Jedan od modificiranih naslova ovog Hemingwayevog djela je - "Stariji čovjek i velika voda".
Čovjeku dođe čisto drago da je prerastao školske udžbenike, pa može mirno čitati i ozbiljnije tekstove. Čitati nesumnjivo, ali da li i pisati – to je već upitno. List New York Times je nedavno pisao kako znanstvenici Nacionalnog instituta za zdravlje izbjegavaju u svojim emajlovima koristiti riječ "homoseksualac", kako ne bi povrijedili osjećaje konzervativaca iz administracije predsjednika Busha. U tu svrhu, pisao je Times, oni koriste šifrirane riječi. Riječ je, inače, o znanstvenicima koji istražuju AIDS.