Prvi amandman Ustava Sjedinjenih Država predstavlja kamen temeljac za američku vjersku toleranciju. U njemu se, između ostalog, kaže kako Vlada nema pravo zastupati bilo koju određenu vjeru ili nekoga spriječiti u isticanju i obilježavanju svojih religioznih vjerovanja. Površinski gledano, ova su dva mandata sasvim kompatibilna, no što se događa u slučaju da profesor neke javne škole želi istaknuti osobno vjersko uvjerenje i to u svojoj učionici? Da li bi to trebalo dopustiti, s obzirom da se radi o osobi zaposlenoj u državnoj službi? Ovakvim se pitanjem već nekoliko desetljeća bave mnogi odvjetnici i prosvjetari.
Prošli je mjesec Brenda Nichols suspendirana na godinu dana bez naknade za posao pomoćnog nastavnika u Pennsylvaniji. Prekršaj, odnosno razlog suspenzije? Nošenje oko vrata dva i pol centimetra dugog križa na lančiću. Školski su dužnosnici bili rekli gospođi Nichols da bi svaki put kada radi s učenicima trebala ukloniti svoj lančić, što je ona odbila. Potom je čitav predmet predala sudu, gdje tuži školu, tražeći povratak na posao.
Odvjetnik Brende Nichols, Vincent McCarthy, ističe da se njene optužbe temelje na vrlo jednostavnim činjenicama: "Prekršena su osnovna načela njenih prava koja su određena prvim amandmanom Ustava Sjedinjenih Država – i koja jamče slobodu govora i slobodu vjere. Sloboda govora daje pravo gospođi Nichols da nosi svoj lančić. Uvijek se mogu vidjeti osobe koje nose takve lančiće s križem i nitko od njih nije otpušten ili suspendiran s posla, pa se to ne bi smjelo dogoditi niti u njenom slučaju."
Jones: Profesori predstavljaju jednu vrstu autoriteta
No, nisu svi školski nastavnici i ne plaća država svakoga kako bi imali značajnu i utjecajnu ulogu u životu djece. Iz tog razloga, kaže Brian Jones, odvjetnik u američkom Ministarstvu prosvjete, profesori su možda više nego bilo koje druge osobe u Americi, izloženi spoznaji da u prvom amandmanu postoji jedan inherentni konflikt: "Postoji određena tenzija između slobode vjerskog izražavanja te slobode govora, i klauzule koja spriječava Vladu da promiče bilo kakvu državnu vjeru. Pri tom škole moraju imati na umu činjenicu da profesori i ostalo školsko osoblje predstavlja studentima jednu vrstu autoriteta."
Američko Ministarstvo prosvjete ne bavi se slučajem profesorice Brende Nichols s obzirom da se o državnom, a ne o saveznom nivou. No, ministarstvo je izdalo vodič za školske administratore koje pomaže u pojašnjavanju prvog amandmana. Prema vodiču, slučaj gospođe Nichols i nošenja lančića s križem ne predstavlja prenapadno naglašavanje kršćanstva. No, u Pennsylvaniji, situacija je malo drugačija.
Prema riječima Roberta Coada, direktora agencije koja je 1995.-te zaposlila Brendu Nichols, do suspenzije nije došlo zbog nesporazuma oko prvog amandmana, nego zato što zakon koji je u Pennsylvaniji usvojen daleke 1895. godine, nalaže suspenziju od godine dana djelatnicima javnih škola zbog nošenja vjerskih obilježja i simbola: "Zanimljivo je da je zakon, u stvari bio anti-katolički. 1894. je godine Vrhovni sud Pennsylvanije izglasao zakon da država ne može zabraniti svećenicima i časnim sestrama nošenje vjerske odjeće, ako se nalaze u poziciji učitelja u javnim školama. Tada je zakonodavno tijelo Pennsylvanije donijelo zakon u kojem se svim učiteljima, zaposlenim u javnim školama, zabranjuje nošenje vjerske odjeće, simbola ili bilo kakvih vjerskih obilježja."
Iako taj zakon ima svoje korijene u vjerskoj netoleranciji, napominje gospodin Coad, on danas predstavlja jedan mehanizam zaštite nekršćanske djece, u državi gdje je većinsko stanovništvo kršćansko. U međuvremenu, gospođa Nichols očekuje izlazak pred državnog suca kada će izložiti svoj slučaj diskriminacije. Njen odvjetnik kaže da ona jedino želi vratiti svoj posao te da joj nije stalo da se spomenuti zakon proglasi neustavnim, no, dodaje da će ići tako daleko u slučaju da joj njezin posao ne bude vraćen sudskim putem.