Uopće nije u pitanju da kolonija MacDowell voli svoje "koloniste", koji dolaze u ovo šumovito područje savezne države New Hampshire kako bi se udaljili od "stresa i nereda pune" svakidašnjice i pokušali stvoriti svoja najbolja umjetnička djela. Svaki umjetnik dobiva vlastiti smještaj i prehranu u zajedničkoj blagovaonici, kao i studio, a sve zabadava. Većina zahvalnih stanara svoj privremeni dom tretira s adekvatnim poštovanjem i zahvalnošću, ali neke umjetnički žar ponese "s onu stranu dobrog ponašanja".
Godinama se već u MacDowellu prepričava zgoda s jednim slikarom, koji je slikao izravno na zidove dodijeljenog mu studija. Kada je došlo vrijeme da napusti koloniju, odlučio je ponijeti sa sobom svoju sliku. Rečeno - učinjeno: motornom pilom je izrezao čitav komad zida i odnesao ga. Kolonija je šutke popravila zid, prebojala ga i studio, bez ikakvog žaljenja, prepustila na milost i nemilost novom stanaru.
Gostoljubivost je upravo ono što je Marian MacDowell imala na umu kada je, 1907. godine, na svojoj farmi od 450 jutara, osnovala koloniju, kao radno utočište za umjetnike. Bila je to prva umjetnička kolonija u Sjedinjenim Državama, koja otada, pa do danas, svake godine udomi oko dvjestotinjak umjetnika kojima nekoliko tjedana treba mirno mjesto za rad. Kolonija MacDowell bila je, - i danas je -, spomen na Marianinog supruga, američkog skladatelja Edwarda MacDowella.
U svako doba godine, u ovoj se umjetničkoj koloniji nalazi od 20 do 30 umjetnika. Oni se, u načelu, vide samo navečer, kada se, - točno u 6 i 30 poslije podne! -, u velikoj blagovaonici služi večera. Uz glavnu zgradu je i bazen, kao i nekoliko stolova za ping-pong, za one kojima treba rekreacija i druženje. Najveći dio dana gosti kolonije provode u svojim studijima, raštrkanim po šumovitim brežuljcima posjeda MacDowell, gdje slikaju, izrađuju skulpture, skladaju ili pišu. Umjetnike nitko ne pita što rade, uglavnom zato što su i došli u koloniju zahvaljujući onome što su do tada učinili. Proces odabira je prilično rigorozan, te se prima tek svaki šesti prijavljeni kandidat. Upravo zato se među prošlim gostima kolonije može naći gotovo šezdeset dobitnika Pulitzerove nagrade. Tu su pisali Willa Cather, Barbara Tuchman i Thornton Wilder. Tu je, u jednom od studija, Aaron Copland skladao svoje "Proljeće u planinama Apalachian", a Leonard Bernstein je ovdje dovršio barem jedan dio svoje monumentalne mise.