Linkovi

Godina 2003, “godina bluesa” (23/5/03) - 2003-05-22


Usred zbrke i meteza koji su, krajem prosle i pocetkom ove godine, vladali Kongresom zbog Srednjeg Istoka, uzoriti su kongresmeni nasli vremena i za usvajanje rezolucije kojom je godina 2003. proglasena “godinom bluesa!” Tekst rezolucije glasi:

“Pocevsi s prvim veljace, 2003. godina proglasava se godinom bluesa;

JER blues je najutjecajniji oblik americke izvorne glazbe koji je svog traga ostavio diljem svijeta, u rock-and-rollu, u jazzu, u ritam-i-bluesu, u countryju, cak i u klasicnoj glazbi;

JER blues je nacionalno povijesno blago koje treba cuvati, proucavati i dokumentirati kako bi u njemu mogli uzivati i buduci narastaji;

JER blues je vazan zapis afro-americke kulture 20. stoljeca;

JER, u svojim brojnim i razlicitim oblicima, blues je i zapis povijesti Amerike 20. stoljeca – razdoblja teske ekonomske krize, podrucja rasnih odnosa, pop-kulture te migracije iz ruralnih podrucja Amerike u njena gradska, prijelaza americkog drustva iz poljoprivrednog u industrijalizirano;

JER blues je najcesce slavljeni oblik americke izvorne glazbe, sa stotinama festivala svake godine, s milijunima novih albuma koji se svake godine izdaju u Sjedinjenim Drzavama;

JER blues i blues-glazbenici Amerike, stari i novi, zene i muskarci, priznati su i obozavani diljem svijeta kao jedinstveni i vazni ambasadori Sjedinjenih Drzava;

JER vazno je obrazovati mlade u Americi i podsjetiti ih da ono sto oni danas vole i slusaju, korijene i tradicije ima u bluesu; JER veliki je broj zivih legendi bluesa u Sjedinjenim Drzavama koji zasluzuju priznanja, zasluzuju da i njihova prica bude sacuvana za dobro buducih narastaja; i -

JER prije tocno stotinu godina, W.C. Handy, klasicno obrazovani glazbenik, na jednoj je zeljeznickoj postaji, u drzavi Mississippi, po prvi puta cuo blues koji je njega inspirirao da napise i snimi prvi, koji ce se cuti u cijeloj Americi, a njemu donijeti naslov ‘Oca bluesa’. Stoga, i sada, od senata se trazi da godinu 2003. proglasi ‘godinom bluesa’”.

Tako glasi, vrlo zanimljiv i vrlo informativan, tekst rezolucije, u senatu usvojene pocetkom prosloga rujna. Dvadeset i sedmog sijecnja ove godine, ona je usvojena i u Zastupnickom domu te odlukom 108. Kongresa, a u znak priznanja vaznosti bluesa u kontekstu mnogih kulturnih zbivanja u povijesti Sjedinjenih Drzava, prvog je veljace i otpocela godina puna bluesa. Ljubitelji tog glazbenog zanra reci ce da je samo jedna stvar iz rezolucije izostavljena, a to je – da je svaka godina, godina bluesa! Ova “sluzbena,” medjutim, proslavljena je i obiljezena vec 7. veljace, onako kako i treba – koncertom, u njujorskoj dvorani Radio City Music Hall. Willie Dixon davno je rekao: “Blues, to su korijeni, sve drugo su – plodovi.”

Koncert u Radio City Music Hallu bio je prilika da se zajedno nadju i korijeni i plodovi. Prilika da se pokaze bogato nasljedje bluesa, prilika da, rame uz rame, stanu i staro i novo, prilika za dirljivi hommage mladjih nekima od najstarijih blues-glazbenika.

Robert Cray, Bonnie Raitt, Keb Mo’, Dr. John, Gregg Allman, Macy Gray, Steven Tyler i Joe Perry - Aerosmith, Aaron Neville, Shemekia Copeland, Clarence “Gatemouth” Brown, India.Arie, Honeboy Edwards, John Fogerty, Alison Krauss i eksperimentalni bluesman Ulmer, Jimmie Vaughan, Lyle Lovett, Ruth Brown, Solomon Burke, Natalie Cole, Buddy Guy, John Hammond...bio je to pravi blues super-show. Koncert je zatvorio B.B. King i ovim rijecima sazeo cijelu vecer: “Boljeg mjesta, za koncert Salute to the Blues, od New Yorka nema! Taj je grad uvijek bio pokrovitelj i ljubitelj bluesa. Potpuno je prirodno onda da na ovaj nacin vracamo zajednici New Yorka.” Onda je jos dodao:”Vecer je bila sjajna! Toliko glazbenika, neke od njih nisam vidio godinama, a vecer, zamislite, nije bila nicija sahrana!”

Sav prihod od njujorskog koncerta namijenjen je Zakladi bluesa – BluesMusic Foundation, novoj, neprofitnoj, medjunarodnoj organizaciji za promicanje bluesa i obrazovnih programa. Toj zakladi, ciji cilj je prikupljati novcana sredstva kao pomoc vec postojecim organizacijama predanima cuvanju glazbe i promicanju glazbenog obrazovanja, ici ce i sav prihod od koncertnog filma, jer uz Volkswagen of America – dugogodisnjeg pokrovitelja glazbe kao jednog od vaznih aspekata americke kulture, koproducent koncerta, kao i s Volkswagenom, uostalom, suosnivac BluesMusic Foundation, bio je Martin Scorsese. Ideja za dobrotvorni koncert i bila je njegova, uvijek je bila dio njegove vizije cijelog projekta. Mnogi ce se sjetiti njegovog temeljnog koncertnog dokumentarca iz 1978. godine, “The Last Waltz,” sa Bandom i drugim glazbenim legendama poput Muddyja Watersa. I ovaj povijesni koncert, na kojemu su se, na jednom mjestu, pod jednim krovom, takodjer okupila tolika legendarna imena, bit ce snimljen za kino-distribuciju; reziser filma – Antoine Fuqua, producent – Martin Scorsese.

Medju ostalim Scorseseovim projektima radio je serija, u 13 dijelova, za National Public Radio, NPR; te serija pod naslovom “The Blues,” za neprofitnu televizijsku mrezu PBS, koja ce s prikazivanjem poceti iduce jeseni. Scorsese je rekao da to nece biti dokumentarni, vec “osobni, impresionisticki filmovi – vidjenje i dozivljaj bluesa ocima i objektivom nekih od najkreativnijih, svjetski poznatih redatelja, koji i sami gaje strast i ljubav za blues.” Serija od sedam devedesetminutnih filmova vec je u pripremi. Scorseseovom filmu je naslov From Mali to Mississippi – put bluesa od Afrike do delte Mississippi rijeke, s arhivskim snimkama i nastupima Ali Farka Tourea, Taj Mahala i drugih....... Segmenti njujorskog koncerta bit ce dio Scorseseovog filma.

Blues i gospel tema su filma Charlesa Burnetta, Warming by the Devil’s Fire. Richard Pearce svoj ce film – The Road to Memphis - posvetiti legendi bluesa, B. B. Kingu. Ike Turner, Howlin’ Wolf i Fats Domino takodjer ce se pojaviti u njemu.

Howlin’ Wolf, Muddy Waters, Otis Rush i Koko Taylor bit ce u sredistu filma Godfathers and Sons, Marca Levina, ciji film istrazuje blues Chicaga. Wim Wenders priprema The Soul of a Man, u cast Skipu Jamesu i Blind Willie Johnsonu – uz originalne arhivske snimke, blues te dvojice, u Wendersovom filmu izvode Lucinda Williams, Lou Reed, Cassandra Wilson i Los Lobos; a Clint Eastwood svoj je film posvetio piano-bluesu, vlastitoj zivotnoj strasti. Ray Charles, Fats Domino, Little Richard i Dr. John neki su od glazbenika s kojima ce Eastwood raditi, prema scenariju Petera Guralnicka. Britanska invazija 60-ih godina, tema je filma Mikea Figgisa – Red, White and Blues; od glazbenika sudjeluju Van Morrison, Eric Clapton, Jeff Beck i Tom Jones. Martin Scorsese bit ce producent svim filmovima serije. “Blues je,” rekao je Scorsese, “istovremeno i americki i svjetski. Nadamo se da ce nasa serija i ‘Godina bluesa’ privuci tom glazbenom zanru novu publiku, inspirirati nasu djecu – shvate li kako je blues nastao, iz kakvog znoja i genija, iz kakve tragedije i kakvih uvjeta, bolje ce razumijeti ono sto oni danas slusaju.” Scorseseova serija bit ce popracena knjigom, u izdanju kuce Amistad/Harper Collins; albumima i DVD filmovima, te obiljem obrazovnog materijala koji, za 75.000 nastavnika i 5 milijuna ucenika srednjoskolskog uzrasta, priprema Experience Music Project, glazbeni muzej iz Seattlea. Taj muzej, uz podrsku Blues Foundation iz Memphisa, takodjer priprema putujucu izlozbu o “zlatnom razdoblju” bluesa, s naglaskom na Chicagu i suvremenom elektricnom bluesu. Producenti, filmski redatelji, glazbenici....nadaju se da ce serija The Blues pobuditi isto zanimanje, imati istog uspjeha, kao i old-time glazba sa soundtrack-albuma “Oh Brother, Where Art Thou?”

Bluesu predstoji impresivna, paznjom i dogadjajima ispunjena godina. Bilo je i vrijeme, reci ce mnogi ljubitelji bluesa. Jer, poput jazza, i blues je postao nesto sto se cijeni i cuva u ustanovama i povijesnim drustvima, ali sve manje ima novih, mladjih poklonika. A i samim glazbenicima sve je teze naci mjesta za nastupe i etikete zainteresirane za snimanje njihove glazbe. Bluesa nema na MTV-ju, nema ga puno vise niti na radiju.

Godina bluesa, proglasena rezolucijom Kongresa, otpoceta koncertom u New Yorku, bit ce, koncertima, multimedijskim projektima, festivalima, obrazovnim inicijativama, obiljezena u gotovo svim vecim americkim gradovima. “Sweet Home Chicago” ima puno razloga da se busa u prsa i njegov je kalendar pun slavlja. Vec krajem svibnja, u njemu se odrzava tradicionalni, medjunarodni Blues Festival. Nedavno odrzani, godisnji New Orleans Jazz and Heritage Festival, poseban je naglasak dao Louisiana bluesu. Prije dva dana (15. svibnja), takodjer u New Orleansu, glazbenom i kulturnom miljeu bez premca, popularni radio-program American Routes, koji National Public Radio postaje emitiraju diljem Amerike, proslavio je, u svom gradu, svoju petu obljetnicu, koncertom u njuorleanskom House of Blues. Program American Routes ce tijekom godine i emitirati posebno pripremljene blues-priloge. Za nekoliko dana, dvadeset i drugog svibnja, u Memphisu se odrzava 24. po redu W. C. Handy Blues Awards, u svijetu bluesa – nagrada Handy ekvivalent je Grammyja. Medju nominiranima je i Bob Dylan, za svog prvog Handyja, u kategoriji za najbolju skladbu godine. B. B. King, John Hammond, Koko Taylor, Charlie Musselwhite, James Cotton...samo su neki od veterana bluesa nominiranih u drugim kategorijama, a medju najboljim mladim, novim umjetnicima, za nagradu Handy nominirana je i Ana Popovic, za album “Hush.”

Blues-koncerti i slavlja nastavit ce se i preko ljeta, ujesen stize ona radio-serija te televizijska i dokumentarni film Martina Scorsesea, a s njima, nadamo se, i nova publika i jos puno godina bluesa, JER - blues je povijesno blago Amerike, blues je vazan zapis afro-americke i americke kulture 20. stoljeca, blues je najutjecajniji oblik americke izvorne glazbe koji je svog traga ostavio u glazbi diljem svijeta.

“Sto bi Amerika bila bez – bluesa?! Blues je bio, jest i bit ce uvijek otkucaj njenog srca. Blues je glazba koja te ujutro budi; navecer, blues je tvoja uspavanka. Cujemo ga u svim oblicima americke glazbe, rocku, popu, hip-hopu, countryju, folku, rapu, punku, funku, jazzu – blues je nit koja im je svima zajednicka; blues je na raspolaganju 24 sata, 365 dana – na radiju, televiziji, mobitelu, Internetu...Dovoljno je vec i samo prozor otvoriti – i dobro slusati!” (Blues for Peace)

Filmovi o Bluesu
The Blues Foundation
New Orleans Jazz and Heritage Festival
2003 Chicago Blues Festival

XS
SM
MD
LG